Libanonki Bushri Al Khalil, jedinoj ženi u odvjetničkom timu Sadama
Huseina, odnedavno je zabranjen pristup njezinu klijentu te joj je
oduzeta važna uloga braniteljice. Prema riječima glavnog suca Raufa
Abeda Al Rahmana, Bushra Al Khalil prekršila je pravila suda svojim
glasnim istupima tijekom suđenja Sadamu Huseinu, ometajući pritom rad
suda, te je na taj način prisilila sud da je udalji. Međutim,
ekscentrična libanonska odvjetnica niječe optužbe na svoj račun te u
ekskluzivnom razgovoru za Večernji list iznosi svoju istinu i predviđa
mogući rasplet suđenja Sadamu Huseinu.
* Što očekujete od suđenja Sadamu
Huseinu i mislite li da će doista biti osuđen na smrtnu kaznu?
– Smatram da će Sadama, unatoč činjenici da sud nije uspio pronaći
nikakve dokaze protiv njega kad je riječ o odgovornosti za pokolj što
se dogodio 1982. godine u mjestu Dojeil nakon što je pokušan atentat na
njega, ipak osuditi na smrt. Uostalom, svi mi znamo da je to političko
suđenje koje potenciraju Amerikanci, čiji predsjednik George Bush već
odavno priželjkuje Sadama na vješalima, pod svaku cijenu.
* Još donedavno ste kao Sadamova
odvjetnica održavali česte kontakte s njime, posjećujući ga u zatvoru.
Kako on gleda na suđenje i na vjerojatnu smrtnu presudu?
– Kad smo posljednji put razgovorali o tome i kad sam mu nagovijestila
kakav bi mogao biti ishod suđenja, Sadam se cinično nasmijao i rekao:
“Meni smrt znači jednako koliko i moje čizme.” Teško je vjerovati, ali
kad Sadam dolazi na razgovor sa mnom kao s odvjetnicom, ponaša se kao
apsolutni vladar i po ćeliji hoda kao po svojoj palači. Sadam je
mentalno toliko jak da besprijekorno suzdržava emocije. Na njegovu licu
ili u njegovu ponašanju nikako ne možete iščitati da su mu nedavno
poginula dva sina, niti da proživljava agoniju smrtne presude.
Premda se Amerikanci koriste svim metodama da ga ponize, Sadam se
ponaša kao da je iznad njih. Čak i sudnica u kojoj mu se sudi ne
odgovara kriterijima ostalih sudnica, u kojima suci, odvjetnici, pa i
optuženici moraju biti podjednako tretirani. U prostoriji u kojoj se
sudi Sadamu i njegovim suradnicima svi predstavnici suda nalaze se na
povišenim postoljima, a Sadam je u niskom dijelu, tako da kad mu se
obraćaju ili kad se on obraća njima, mora gledati prema gore.
Ipak, čak i u takvoj omalovažavajućoj situaciji, Sadam se ne da zbuniti
i jednostavno je ignorira. Kao odvjetnica prošla sam sudove od Libanona
do Federalnog suda u SAD-u, i moram reći da su u svim tim sudnicama i
suci, i odvjetništvo, i optuženici smješteni na istoj razini sudnice,
pa čak se i pri suđenju Miloševiću u Haagu poštovalo to načelo.
* Ako vi kao član Sadamova
odvjetničkog tima smatrate da se sud prema njemu ne odnosi kako bi
trebao, zašto niste reagirali i pokušali to ispraviti?
– Kad smo nagovijestili Sadamu da ćemo reagirati na tu neprimjerenu
situaciju u sudnici, on nas je zaustavio objasnivši nam da to njemu
apsolutno ništa ne znači i da je to pretrivijalna stvar da bi ga mogla
poniziti. On je preinteligentan da ne bi i sam primijetio takve stvari,
ali jednostavno ih želi ignorirati, dokazujući svoju snagu.
Osim toga, Sadam to suđenje koristi kao jedini kontakt sa svijetom. On
vrlo dobro zna što postiže govoreći na suđenju koje prati cijeli
svijet. Da u tome uspijeva, uvjerila sam se i sama posjetivši nedavno
Libiju i Mauretaniju, gdje je od početka suđenja 4000 djece dobilo ime
Sadam. I sama sam osjetila njegovu popularnost jer mnogi me prepoznaju
kao njegovu odvjetnicu te dobivam i brojne poruke.
* Vi ste jedini član odvjetničkog tima
Sadama Huseina koji je stalno u konfliktu s glavnim sucem Raufom Abedom
Al Rahmanom, koji je na koncu i zahtijevao vaše udaljavanje sa suđenja.
Koji je razlog tome?
– Činjenica je da Sadam nije znao što se događa izvan zatvora jer u
ćeliji nema ni radio, ni televizor, a uskraćene su mu i novine. Do 11.
ožujka ove godine, dok nisam kontaktirala s njim, Sadam je vjerovao
Amerikancima da se od njegova uhićenja i od ubojstava njegove djece
stanje u Iraku normaliziralo te da ljudi žive u savršenome miru.
Međutim, kad sam se sastala s njim, objasnila sam mu da je pokret
otpora ojačao i da se Amerikanci u Iraku suočavaju s velikim problemima
te da je u Iraku na pomolu vjerski rat između šijita i sunita. Tada me
je pitao kakvo je stanje u regiji, na što sam mu odgovorila da Iran
testira podmorske rakete, da priprema proizvodnju nuklearnog oružja te
da niječe prijetnje Amerike i svijeta, a da je vrhunac svega bio potres
u Iranu, kad su Amerikanci sami ponudili pomoć Irancima. Nakon svega
Sadam je zaključio da Amerikanci u Iraku doista imaju velike probleme
jer, kako je rekao, da nije tako, već bi odavno napali Iran.
Amerikanci su nakon mog posjeta Sadamu osjetili promjenu na njemu jer
je postao još arogantniji i dominantniji. Shvatili su da mu prenosim
informacije pa su sobu u kojoj se sastajemo ozvučili i snimali naše
razgovore. Na našem posljednjem razgovoru, 3. travnja, Sadamu sam rekla
da u prosjeku u Iraku svake minute padne jedna žrtva te da je samo
prošli mjesec u Iraku poginuo 51 američki vojnik. A što se tiče stvari
u regiji, objasnila sam da su Amerikanci skinuli Libiju s liste
terorističkih zemalja i mnoge druge stvari. Kad sam završila posjet,
jedan od Amerikanaca pri izlasku mi je rekao da će to biti moj
posljednji posjet Sadamu, a tako je i bilo. Otad su mi zabranili bilo
kakav pristup Sadamu.
* Zašto, po vašemu mišljenju,
Amerikanci nisu htjeli da Sadam dozna što se događa vani?
– Zato što nikad nisu potpuno odbacili mogućnost pregovora s njim, nisu
znali kako će se odvijati situacija u Iraku, pa ga nisu htjeli dodatno
ohrabrivati. Naime, kad je iračka vlada pokretu otpora predložila
pregovore, dobila je odgovor: “Imate našeg predsjednika u zatvoru pa
pregovarajte s njim.” Nemojte zaboraviti da 80 posto pokreta otpora
čine Sadamovi pristaše.
* Imate li spoznaja o bilo kakvim
tajnim pregovorima Sadama i američke strane?
– Znam za mnoge, a osobno sam prisustvovala jednom. Taj put sa Sadamom
se sastao ministar pravosuđa SAD-a Rams Clark i predložio mu da
premjeste suđenje izvan Iraka, pod izlikom zabrinutosti za njegov
život. Sadam je to energično odbio i rekao mu da je rođen u Iraku, pa
prema tome može i umrijeti u Iraku. Također je rekao Clarku da poruči
svom predsjedniku neka pita Blaira kako je Englezima bilo 50-ih godina
kad su htjeli okupirati Irak.
* Čuli smo da je i vama Sadam napisao
nekoliko pjesama?
– Istina, neke su i objavljene u medijima. No, za nekoliko me je
pjesama zamolio da ih ne dajem u javnost dok god je živ, pa prema tome
poštujem njegovu želju.
* Neki izvori tvrde da ste
dugogodišnja prijateljica Sadama i njegove obitelji te da je to jedan
od razloga što ste prihvatili njegovu obranu. Koliko je istine u tome?
– Sadama i njegovu obitelj znam od prije pada njegova režima i to
smatram čašću. Ali to nije razlog zbog kojeg sam se prihvatila njegove
obrane. Pravi razlog leži u činjenici da sam i sama revolucionar u
duši, baš kao i on, a njega smatram najvećim revolucionarom.
* Nedavno je u Iraku ubijen vaš kolega
iz odvjetničkog tima Sadama Huseina, Khamis Alobaidi. Bojite li se za
svoj život?
– Tri dana prije nego što je ubijen Alobaidi, upućene su mi prijetnje
smrću, što sam prijavila policiji. Očekivala sam takav razvoj događaja
i znam da mi prijeti opasnost te da svaki dan mogu biti ubijena. Ipak,
nikad neću odustati od dokazivanja nevinosti Sadama Huseina.
Čelična žena Bliskog istoka
Bushra Al Khalil, ili u00C8elična žena kako je nazivaju na Bliskom istoku, poznata je libanonska odvjetnica. Rođena je na jugu Libanona, u malom mjestu Juaia, pokraj Tyra, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Nadimak u00C8elična žena dobiva još u djetinjstvu, zbog rabijatnog ponašanja, koje je zadavalo problema čak i njezinim roditeljima. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beirutu, u Libanonu. Četiri puta kandidirala se za parlament, ali svaki je put gubila od koalicije Hizballaha i Amalla, koja je uvijek odnosila više glasova.
Sadam ne zna gdje se nalazi
* Kako Sadam provodi dane u zatvoru i
zna li uopće gdje se nalazi?
– On je povjesničar i pjesnik, puno čita, a ja sam ga opskrbila s mnogo
literature. Dane također provodi u pisanju pjesama, što je radio
oduvijek. Ipak, najviše mu smeta samica od pet metara u kojoj je
smješten, i prostor za šetnju od devet metara. Također još uvijek šepa,
od batina koje je dobivao prije početka suđenja, a zasigurno ne zna
gdje se nalazi.
* Znate li vi gdje se Sadam nalazi?
– Ne znam, jer to nije moguće otkriti. Naime, od Amana do Bagdada
putujemo avionom, nakon toga nas utrpavaju u blindirani auto i voze do
helikoptera, koji nas ponovno prevozi do sljedećeg blindiranog
automobila itd.
