Danas je održana posljednja sjednica Savjeta Hrvatske narodne banke kojom je predsjedao guverner Željko Rohatinski.
Tom prigodom četvrti guverner Hrvatske narodne banke od osamostaljenja Hrvatske, koji je tu dužnost obavljao tijekom proteklih dvanaest godina, podsjetio je na ključna obilježja tog razdoblja, a napose šestogodišnjeg mandata ovog sastava najvišeg tijela središnje banke, obilježenog stabilnošću cijena, tečaja i bankovnog sustava, u uvjetima svjetske financijske krize.
Guverneru Rohatinskom na dosadašnjem radu, rezultatima i načinu vođenja monetarne politike i Savjeta HNB-a kojem je predsjedao zahvalili su zamjenik guvernera Boris Vujčić i član tog tijela u oba mandata Silvije Orsag.
Zaključno/oproštajno izlaganje dr. Rohatinskog donosimo u cijelosti:
Dopustite mi da samo na kraju kažem nekoliko, više ili manje, prigodnih riječi. Koincidencija je da ovu našu zadnju sjednicu u dosadašnjem sastavu imamo baš 4. srpnja, na Dan američke nezavisnosti. Koincidencija, ali i simbolika. Nezavisnost je pojam kojem su uvijek težile sve centralne banke, a koju su uspijevale više ili manje ostvariti i koju su uvijek vrlo teško uspjele održati, prije svega u kriznim razdobljima, kad je centralna banka kao emisijska institucija uvijek bila od posebnog društvenog interesa. Mi smo svoj put nezavisnosti počeli Zakonom o HNB-u 2001. Nastojali smo je održati i kroz rad prethodnog Savjeta i kroz ovaj naš zajednički rad i ja se nadam da ćemo ju održati i dalje.
Povijest je pokazala da je upravo neovisnost centralne banke jedan od ključnih elemenata zdravog ekonomskog života svake zemlje. Što se tiče našeg položaja, naše ocjene, one su uvijek bitno oscilirale u zavisnosti od toga tko ih je davao, pod kojim uvjetima ih je davao i zašto ih je davao. Međutim, znamo da su u svakoj profesiji, pa i u našoj, najveći kritičari upravo kolege, zato što ocjenjujući druge oni indirektno ocjenjuju i sami sebe. I zato su po intenciji kritičniji od drugih ocjenjivača. Činjenica je da smo na kraju od tih naših kolega dobili sva moguća priznanja kao vrlo kompetentni, kao vrlo odgovorni i kao vrlo efikasni u poslu koji smo radili neovisno od načina na koji smo ga radili i koji se često razlikovao, iz različitih razloga, od načina na koji oni obavljaju svoj posao.
Naš rad u ovom Savjetu započeli smo u vrijeme kulminacije euforije o mogućnosti virtualnog obogaćivanja bez promjena fundamenata u ekonomskim situacijama u svijetu i pojedinim zemljama. Počeli smo ga raditi u vrijeme kad su "bubbles", kako god da tu riječ prevodimo, bili na svom vrhuncu. Naš je posao tada bio da na neki način ublažavamo vatru kočenjem na sve moguće načine. Naš posao završavamo u potpuno drugačijoj situaciji, u jednom vremenu koje je počelo općom panikom, onda se pretvorilo u jedno vrijeme lutanja, nesnalaženja, pokušaja da se nađe izlaz iz svjetske financijske krize. U tome smo se i mi ponašali na način da, suprotno svemu onome što smo radili na početku, pokušavamo spasiti ono što se u Hrvatskoj spasiti da, snažnim monetarnim injekcijama.
Kako smo sve to skupa radili? Ovdje među nama ima i profesora monetarne ekonomije i profesora makroekonomije i ljudi s velikim praktičnim iskustvom u tim poslovima. Svi mi znamo da nismo nikad radili "by the book", po udžbenicima, po prokušanim metodama, podvrgavajući se nekim navodnim paradigmama, a pogotovo ne dogmama. Naš rad je bio prije svega da gledamo što se zbiva onako kako se stvarno zbiva u uvjetima kakvi oni stvarno jesu, a ne u idealnim modelskim uvjetima, i onda da koristimo jedino sredstvo koje smo mogli koristiti, a to je zdravi razum. Šablone, modeli, sve je to sjajno, ali često u praksi neupotrebljivo zato što uvjeti nisu nikad isti ni u vremenu, ni u prostoru.
Nešto što će nas pratiti i dalje, kao što nas je pratilo do sada, to je jedna opća ocjena da smo vodili neoliberalnu politiku, što god ta riječ značila, a to je apsurd, da ne kažem notorna glupost. Mi djelujemo u uvjetima liberaliziranog sustava koji smo prihvatili liberalizirati onda kad smo prihvatili opredjeljenje da uđemo u Europsku uniju. Kad smo otvorili granice za ulazak stranog kapitala onda je Republika Hrvatska liberalizirala svoj financijski sustav. On je morao biti kompatibilan sustavima prema kojima težimo. U tako liberaliziranom sustavu naša politika nije bila liberalna, naša politika je bila krajnje intervencionistička. Često možete naći preglede međunarodnih financijskih institucija, MMF-a, Svjetske banke, BIS-a, ECB-a, gdje se navode iskustva pojedinih centralnih banaka, što su one poduzimale u pojedinim situacijama. I često je to tabelarni pregled, popis mjera i onda popis zemalja i kvačica koja zemlja je primjenjivala pojedinu mjeru. Kod Hrvatske je kvačica kod svih mjera. Nitko nije vodio tako intervencionističku politiku kao što smo vodili mi, bilo to dobro ili ne, ali politika liberalna, neoliberalna ili bilo što slično tome ...
I taj famozni tečaj, stabilan tečaj, što god riječ "stabilan" znači, koji kad se gleda graf je stvarno takav, ne bi bio takav da nije bilo upravo takve intervencionističke politike. Da nje nije bilo, oscilacije bi bile vrlo visoke. Ja osobno duboko vjerujem da ih sustav ne bi mogao izdržati. Ali ne govorim o tečaju, govorim o načinu na koji smo vodili politiku, to je bila politika visokog intervencionizma. Ono što smo radili, a i ono što nismo na kraju morali učiniti, a bili smo spremni uraditi. U trenutku najveće krize ili, bolje rečeno, najveće panike izazvane krizom bili smo spremni poduzeti i neke vrlo neortodoksne mjere koje su, kad smo ih spomenuli ECB-u, izazvale zgražanje, a jedna od njih je bila i mjera o zatvaranju granica za izlaz stranog kapitala iz bankovnog sustava. Dvije godine kasnije Švicarska je primijenila to isto i više se nitko nije zgražao.
Naravno da je ovakav način na koji smo radili bio stalno praćen i snažnim kritikama, domaćim i stranim. Međutim, imali smo snage da se ne obaziremo na kritike koje nisu bile dobronamjerne i da guramo putem za koji smo bili uvjereni da je ispravan. Otišli smo i dalje od toga. Mnogo puta smo konstatirali da monetarna politika, i najbolja da je, ni jedna nije idealna, sama ne može rješavati probleme. Kazali smo, uvijek je potrebna interakcija, uvijek je potreban jedan konzistentan skup politika u ingerenciji centralne banke, u ingerenciji Vlade, u ingerenciji drugih društvenih institucija. Samo s jednim takvim konzistentnim skupom stvari se mogu početi mijenjati. To smo govorili i ponekad smo davali i stručne sugestije koje to ostale politike i u kojem pravcu bi trebalo poduzimati.
Pri tome smo bili svjesni da je zbog specifičnog položaja centralne banke nama lakše izvesti neke mjere, neke operacije, nego što je to npr. Vladi koja ima i svoj parlamentarni ciklus i svoje birače i javnost itd. Ali naš stav je bio, ako smo mi osobno koji sjedimo za ovim stolom bili u nekoliko navrata spremni preuzeti i veliki osobni rizik - sjećate se kakvih je situacija bilo, od prijetnje prekida stand-by aranžmana, blokiranje pregovora o ulasku u EU - mislim da nam je to davalo moralno pravo da tražimo i od drugih da preuzmu određeni rizik.
Naravno da se to mnogima nije svidjelo, da je izazvalo njihovu odbojnost, netrpeljivost, bijes, do uključujući osobnih animoziteta. Taj element je odigrao ključnu ulogu u događajima koji su prethodili ovoj današnjoj sjednici. Netko je trebao platiti cijenu i ja sam ponosan što tu cijenu plaćam ja. Ponosan sam, a isto tako sam ponosan na sve ono što smo u proteklih šest godina zajedno uradili, na način na koji smo radili, na način na koji smo branili svoje stavove nikad se ne skrivajući iza bilo koga. I ako bih trebao nešto istaknuti kao moralnu vrlinu, tako rijetku u politici, onda je to bilo činjenica da kad smo govorili - da smo govorili istinu, a nismo nikoga zavaravali, uljepšavali, muljali, varali, sviđala se ta naša istina drugima ili ne. I zato, želio bih vam na kraju zahvaliti na svemu ovome što smo zajednički u šest godina odradili i naravno zaželio bih vam svako dobro u daljnjem radu i osobnom životu. Hvala lijepo.
... jedno vrijeme visoko je letio na krilima medija i jugo komunista koji su ga u nebesa dizali nakon svake kritike bivšoj vladi a onda su ga ti isti jugo komunisti odbacili kao zadnjega ... od najvećeg autoriteta, po baginim anketama najpopularnijeg lika na javnoj sceni a vidite što ga je snašlo - bahata i bezobrazna družina ga otjerala ... primjer i opomena svima koji imalo misle da su jugo komunisti pošteni ... strava ...