Dok je u susjednoj Sloveniji prostitucija dekriminalizirana prije dvadeset godina, kod nas je ovo područje i dalje u dubokoj sjeni. Ne postoji nijedan dokument javne politike koji se izravno bavi prostitucijom. Ni jedna hrvatska parlamentarna stranka ne spominje regulaciju prostitucije u svom programu. Desetljećima vlada status quo i desetljećima nema političke volje da se nešto promijeni. Prostitucija se i dalje tretira kao društveno zlo i tabu. Ovo su neki od zaključaka koji su se mogli čuti u zagrebačkom Novinarskom domu na završnoj konferenciji projekta Regulacija prostitucije u Hrvatskoj, koji od 2019. provodi Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i financira Hrvatska zaklada za znanost.
"Mogli bi svoj rad obavljati legalno, biti dio radnog sustava, imati plaćeno bolovanje, uplaćivati u proračun, imali bi sve riješeno i ne bismo morali biti na margini društva", istaknula je seksualna radnica Mina za RTL. Zato ona i ostale seksualne radnice traže dekriminlizaciju prostitucije. Zakonski okviri su zastarjeli.
Istraživanje koje potpisuju Ivana Radačić, Marija Antić, Mirjana Adamović, Nikola Baketa, Rašeljka Krnić, Josip Šipić i Tihana Štojs Brajković kompleksno je i socijalno relevantno, važno za javnost, istaknuo je Aleksandar Štulhofer, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Uz stavove donositelja i provoditelja odluka, policijskih službenika i sudaca, u studiji su propitani stavovi i iskustva seksualnih radnika, otkrivajući stvarnost i činjenice u ovom području zamagljenom ideologijom i moraliziranjem.
Podsjetimo, dok je u većini europskih zemalja prostitucija ili legalizirana (Njemačka, Nizozemska) ili su kriminalizirani klijenti (nordijske zemlje), kod nas su na udaru isključivo seksualni radnici, odnosno radnice. Prema važećem zakonu, osobe koje se odaju prostituciji može se kazniti novčano (20 do 100 eura) ili zatvorom do 30 dana, a može im se i naložiti obavezno liječenje od AIDS-a i spolnih bolesti i udaljenje iz općine u kojoj je prekršaj počinjen.
Analiza 152 sudska slučaja u Zagrebu, Splitu i Rijeci od 2014. do 2019. pokazala je nekonzistentnost postupanja u sudnicama. Kad je bila riječ o uličnoj prostituciji, policija bi uhićivala ili privodila osobe koje se “nude” nepoznatim muškarcima, dok su u stanovima prikriveni istražitelji utvrđivali oglašavanje i nuđenje (obično bi izjava o cijeni bila dovoljna). Djelo većinom ne bi bilo konkretizirano, a samo su pojedini suci to propitivali, dok je u pojedinim predmetima bilo osuda i za samooglašavanje.
Video: Učenici (19) pronašli drogu u Smartu, susjedi u šoku: 'Učila je djecu tenis'
Ima li itko u toj komisiji djecu, pogotovo žensku, pošto su zagovornici prostitucije neka prvo sebe i svoje zaposle u toj struci