Panika kakva je početkom sedamdesetih godina zahvatila nekadašnju Jugoslaviju kada je u beogradskoj bolnici izbila epidemija velikih boginja (Variola vera) mogla bi se uskoro ponoviti, i to diljem svijeta. Ovaj put razlog nije virus velikih boginja, već ebole, jedne od najsmrtonosnijih bolesti današnjice koja periodično izbija u Ugandi.
Panika u Kampali
U posljednjih nekoliko godina ta je bolest, za koju se sumnja da na čovjeka prelazi konzumacijom majmunskog mesa, obično izbijala u zabačenim selima zemlje, a nije se širila jer bi stanovništvo zaraženih sela pomrlo, najčešće već u prva 24 sata, prije nego što bi se netko od njih domogao većeg naseljenog mjesta. U posljednjoj epidemiji koja je izbila prije desetak dana u selu Nyanswiga, dvjestotinjak kilometara od glavnoga grada Kampale, slučaj je nešto drugačiji. Jedan od zaraženih seljana uspio je doći do bolnice u Kampali, gdje je nedugo potom umro uz obilno krvarenje. Samo sat vremena poslije, čim se pročulo da je u bolnici preminuo pacijent obolio od ebole, u glavnom gradu Ugande, u kojemu živi milijun i pol stanovnika, nastala je panika. Bolesnici su u pidžamama počeli bježati iz bolnice, a stanovnici grada počeli su napuštati domove. Oglasio se i predsjednik Ugande Yoweri Museveni.
– Naša je zemlja u krizi. Ebola je ponovno izbila, a jedan od bolesnika došao je do Kampale i zaraza prijeti svima. Već su se razboljeli i liječnici koji su s njim došli u kontakt i ljudi koji su spalili njegovo mrtvo tijelo nakon što je preminuo. Budite oprezni, ebola se širi kontaktom, a Ministarstvo zdravlja pokušava pronaći sve one koji su bili u dodiru s bolesnikom iz Nyanswige. Želim vam sreću i Bog neka vas čuva – rekao je Museveni.
Istoga trenutka zatvorene su sve škole, javne ustanove u Kampali, zabranjeni su i posjeti zatvorima kako se ebola, jedna od najstrašnijih bolesti današnjice protiv koje nema lijeka, ne bi širila, no put epidemiji velikih razmjera ipak je otvoren.
– Kampala je veliki grad, sa zračnim vezama prema cijelom svijetu. Dovoljno je da samo jedan zaraženi pacijent, koji je virus pokupio samo nekoliko sati prije, sjedne u avion za Pariz ili Beč i prođe kroz tu zračnu luku da bi se bolest nekontrolirano počela širiti po cijelom svijetu – kaže infektolog dr. James Borcher. Na sreću, za razliku od mnogo manje smrtonosnog SARS-a, ebola se ne prenosi zračnim putem već isključivo dodirom, pa je epidemiju lakše zaustaviti.
Bolesni nemaju šanse
– Ipak, treba znati da se radi o vrlo zaraznoj bolesti koja se prenosi već i rukovanjem ili slučajnim dodirom, a pacijenti gotovo da i nemaju šanse za preživljavanje. Ujedno, bolest je brza pa ljudi umiru u razdoblju od 24 sata od ulaska virusa – kaže Borcher.
Prema njegovim riječima, samo je pitanje vremena kada ćemo prvi slučaj ebole zabilježiti na području Europe ili SAD-a.
Iako ebola postoji već desetak godina, zadržala se u Africi zbog nepostojanja komunikacija, a pacijenti bi jednostavno umrli prije nego što bi se zaraza proširila. Slično je bilo i s epidemijom SARS-a koja je bila endemska bolest u dijelovima Kine dok jedan oboljeli nije dospio do Hong Konga kao važnog prometnog čvorišta, odakle se bolest prenijela diljem svijeta.
za ebolu kao i za AIDS se vjeruje da potječu iz west-labosa