– U travnju je uzela neplaćeni dopust. Trebala je vremena da se pripremi, a onda i krene na dugi put po Europi. Nije rekla koliko će izbivati, nije bilo dogovorenog datuma povratka, no njezino ju je radno mjesto čekalo. Očekivali smo je da ponovno preuzme svoje dužnosti nakon povratka u Meksiko – kaže nam Ricardo Toledo iz tvrtke Alpha Consultoría, posljednjem radnom mjestu ubijene Meksikanke Selene Margarite Graciano Macedo. U toj je konzultantskoj tvrtki od 2010. radila kao voditeljica raznih projekata.
– Poznavali smo je iz poslovnog okruženja i znam da je u poslu bila odgovorna i predana. Voljeli su je i poštovali klijenti i kolege – nastavlja Toledo.
Njezin ubojica još je na slobodi. Neslužbeno doznajemo da je policija pronašla DNK ubojice, no kako ga nema u našoj bazi podataka, policija privodi na obavijesne razgovore sve one za koje smatra da bi mogli biti sumnjivi. Selenini, znanci ne žele govoriti previše, prvo bi se htjeli čuti sa Seleninom obitelji. A njihov je telefon isključen, kažu. Otkrivaju da se njezina obitelj nije ni po čemu isticala: srednja klasa, ni premalo ni previše novca jamčilo je relativno ugodan život za Selenu i njezina brata. Selena je, kažu, diplomirala 2004., u roku, na Nacionalnom politehničkom institutu, zasluživši titulu sistemskog administratora. Još za studija počela je raditi za Zakladu Miguel Alemán.
– Riječ je o zakladi koju vodi bivši guverner Veracruza Miguel Alemán Velasco, političar, biznismen, filantrop i medijski mogul, a osnovana je kao ostavština njegova oca, predsjednika Meksika. Za Zakladu je radila malo manje od dvije godine, uređujući i održavajući web stranice te vodeći računa o kompjutorskim sustavima – objašnjava jedan od njih, Pablo Ortega.
Nakon diplome, zaposlila se u multinacionalnoj kompaniji Indra, poznatoj po tehničkim rješenjima i konzaltingu, koja se među klijentima ubraja u velike i poznate južnoameričke tvrtke, a neko vrijeme radila je i u Ministarstvu energetike te u kompaniji TCS (Tata Consulting Services), jednoj od najjačih kompanija u toj branši sa sjedištem u Aziji. Policija je obavila nekoliko stotina obavijesnih razgovora, a u ruksaku pronađenom na Marjanu, 20-ak metara od njezina tijela, bio je, doznajemo, dres NK Milana s nadimkom na leđima, krvavi nož, selotejp, fotoaparat...
>>Meksikanku će balzamirati da tijelo ne unište plinovi i bakterije
Na omiljeni vidikovac dolaze rijetki – sa psima i naoružani sprejem
Taj monstrum nije ubio samo Selenu. Ubio je njezina brata, obitelj, ali i sve nas koji smo svakoga dana na Marjanu, kojima je ovo dnevni boravak. Ništa više nije isto kao prije – uvjeravaju nas Ema, Lidija, Žana i Anisia, prkosne žene koje smo zatekli na vrhu Marjana, nedaleko od mjesta na kojem je pronađeno tijelo Selene Margarit Graciano Macedo (31), Meksikanke čiji je ubojica još na slobodi. Marjan, mjesto na koje se ljudi dolaze opustiti, rekreirati i uživati i za koje svakoga u Splitu bar nešto veže, u predvečerje devetog dana nakon ubojstva mlade turistice sablasno je pust.
– Cijelog dana nisam vidio četiri čovjeka. Nema šetača, žene više ne dolaze gotovo nikako, samo rijetko, i to u društvu muškaraca. Ovdje je prije u ovo doba dana sve bilo puno – kaže nam čuvar Marjana.
Naše četiri sugovornice nisu u društvu muškaraca, ali imaju svaka svog četveronožnog čuvara: Ota, Zena, Lunu i Conora, pse s kojima svakoga dana već godinama šeću Marjanom.
– Bojimo se i trzamo na svaki šum, ali ne damo mu gušta! I policajci su nam rekli da se pazimo i budemo oprezne jer to može biti i netko koga susrećemo svakog dana i kažemo mu dobar dan – ističu. No, ništa ne prepuštaju slučaju. Naoružane su sprejem, “skakavcem” i drugim priručnim sredstvima. Za svaki slučaj. Na pustom parkingu, osim grupe od 10-ak biciklista i dvojice rekreativaca koji su protrčali, susrećemo kolege sa slovenske televizije POP TV. Došli su, naravno, snimiti prilog o ubojstvu Meksikanke. Krećemo jugozapadno, stazom do mjesta koje je do srijede bilo čuvano i ograđeno policijskom trakom. Ni na glavnoj stazi, uz derutne bunkere, nikoga. Skrećemo užom stazicom. Tu su mjesta gdje su istražitelji pronašli ruksak, krvavi kuhinjski nož, Selenin fotoaparat, šešir i japanke. Dolazimo do zidića i zahrđale žičane ograde. Iza nje puca savršen pogled na more, a staze i šetnice zamjenjuju kršovite stijene i procjepi. Jedan takav, u koji je ubačena i prekrivena humusom i granjem, bio je Selenin grob. Jezivo mjesto. Na povratku do glavne ceste u šumi srećemo dvije djevojke uz dvostruku zaštitu: dva velika psa i kršnog momka u sredini. Nosi majicu džudo kluba.
>>Za putovanje smo se pripremali cijeli život. Nađite tog zločinca!
– Hrabre ste! – pohvalio nas je momak. Do vidilice na vrhu Marjana skalinama je došetao i stariji bračni par. Turisti su i ne znaju što se ovdje dogodilo prošlog tjedna. Jednako su bezbrižne i dvije mlade Japanke koje srećemo kod Zoološkog vrta. Idu istom rutom kojom se šetala i Selena. Od prve vidilice, gdje ju je brat fotografirao, marjanskim skalinama do Zoološkog vrta pa dalje do druge vidilice, na vrhu Marjana. Selena je u ZOO-u viđena sama. Što je bilo dalje, tema je o kojoj se jedino govori među domaćim ljudima na Marjanu.
– To je neki lik koji joj je prišao, razgovarao s njom i stekao njezino povjerenje pa je pošla s njim. Sigurno joj je rekao da će joj pokazati Marjan.
– Nije mogao biti sam, najmanje su bila dvojica. Otimala se i branila, netko bi nešto čuo da joj nisu poklopili usta, vezali je i nosili – komentiraju na prvoj vidilici. Tu je kafić i ima više ljudi. Do nje se može doći autom, na samom je rubu park šume, ali kako pada mrak, a nad Marjanom se nadvija pun mjesec, i ona je sve pustija. Čuvari, koji više noću ne patroliraju pojedinačno već po dvojica, uvjereni su da će se sve vratiti u normalu kada nađu ubojicu.
– Ja mislim da mu je policija na repu! – kaže nam jedan od marjanskih čuvara. Cijeli se Split nada da je tako.
Kakši narod takši pojedinci.