– Ured gradonačelnika grada Zagreba, izvolite? – predstavio se ženski glas s druge strane žice.
– Zovem za ulaznice, za Ligu prvaka. Rekao mi je XY (podaci poznati redakciji) da ih mogu kupiti kod vas.
– Samo malo, molim vas, pričekajte – odgovori gospođa iz Ureda zagrebačkog gradonačelnika i pusti nam jednu od onih napornih telefonskih pjesmica dok vas spajaju na drugu liniju.
Ladica krcata
Oko pola minute kasnije, javlja se muški glas. Koliko je spomenuta gospođa bila profesionalno ljubazna, toliko je muški glas bio neljubazan.
– Halo, tko je? Recite – gotovo pa zapovijedi.
Ponovili smo mu istu priču, na što je odgovorio:
– Koliko ti treba?
– Pa, koje imate?
– Mogu ti prodati sjever i istok. Dođi do jedan sat u sobu 366 u Poglavarstvo – rekao je.
– A koga da tražim? – pitali smo, pa ako prođe...
– Nećeš nikog' tražit, samo dođi, daj mi prezime. I nemoj me više ništa pitat' preko telefona – izrecitirao je i spustio slušalicu.
Kako reče, tako smo napravili.
Po karte za Ligu prvaka, s posebnim naglaskom na ove za istočnu tribinu maksimirskog stadiona, koje su, inače, rasprodane prvi dan prodaje na blagajni kluba, krenuli smo ni manje ni više nego u ured Milana Bandića. S izmišljenim prezimenom, dakako. I spremnom pričom da smo zaboravili osobnu iskaznicu. No, nije nam ni trebala.
Kad smo čuvaru rekli kamo idemo i kako se prezivamo, samo nas je telefonski najavio i rekao da prođemo s druge strane... Da zaobiđemo onaj detektor metala, je li. Kadli ono, ispred Ureda gradonačelnika s lijepim buntom kuna u ruci stoji tinejdžer. U nekim hlačicama za plažu, i uzbuđeno cupka. I on je došao po ulaznice. Ukratko, teta mu radi u Poglavarstvu i rekla mu je tko prodaje karte, pa je sad glavna faca. Poslije njega, bio je red na nas. Čim smo rekli prezime, jedna od dviju tajnica otvorila je ladicu i dala nam kuvertu s logotipom grada Zagreba i dva paketa ulaznica. No, pogriješila je pa je dala dva istoka.
U potrazi za ulaznicama za sjever, otvorila je drugu ladicu i otkrila pogled na – krcatu ladicu vrijednih ulaznica za koje je raja stajala u redu od sedam ujutro... Dobili smo "rasprodani" istok, dali ukupno 1400 kuna i pitali možemo li se vratiti po još karata. I ostali bez odgovora.
– Pa dobro, gospođo, što ste tako tajnoviti. Svi hoće ulaznice, mogu li preporučiti prijatelja da dođe po još koju kartu. Zapada nema, je li? – ponovili smo.
– Možete reći, i zapada nema – odgovorila je ispod glasa.
Ali zapada u ladici Bandićeva ureda ipak ima. Kupio ga je mladić kojeg smo sreli ispred zgrade zagrebačke vlade. Nije ga bilo teško uočiti jer je držao bunt ulaznica u ruci.
– Ma, moraš znati reći pravo ime i onda možeš gore dobiti zapad – uputio nas je. A koje ime, nakon premišljanja, ipak je rekao da ne smije reći. On sam ili vodi cijeli kvart ili će pak na tolikim kartama okrenuti neku lovu. Jer cijena na crno već im je udvostručena. U Bandićevu uredu tarifa je regularna – (rasprodani istok) 800, sjever 600 kuna. Ipak, osim čekanja u onom spomenutom redu, nema ni limita koliko paketa ulaznica hoćeš kupiti. Pravila Uefe o dva paketa ondje ne drže vodu, a otkud "blagajna Lige prvaka" u Uredu gradonačelnika, zašto ih prodaju po preporuci i komu na kraju taj novac ide – pitanja su na koja čekamo odgovor iz gradskog ureda. No, u gužvi su... Isto pitamo i u Dinamu, odakle su proteklih dana servirali izjave o strogim Uefinim pravilima po pitanju gotovo svega. Odgovor nismo dobili...
Hrvatski način
A tko bi što i rekao? Liga prvaka na hrvatski način. Milan Bandić jasno je rekao da Grad neće uložiti ništa zbog "kraljevskih nogu" jer je gradska kasa prazna. Racionalno. Skresao je i milijune koje daje Dinamu, milijune građana Zagreba, koji ili nemaju ili nisu mogli kupiti ulaznice koje se potom preprodaju u Uredu gradonačelnika.
@ letnica Ti si totalan bedak ako ti nije jasno što se upravo ovdje događa.