Ubojstvo hrvatskoga političkog emigranta Stjepana Đurekovića, koje je velom tajne prekriveno već 30 godina, iznova je aktualizirano ovog ljeta kad je njemačko državno odvjetništvo zatražilo od Hrvatske izručenje Josipa Perkovića, visokoga dužnosnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti (kolokvijalnog naziva Udba).
Njemačko tužiteljstvo Perkovića sumnjiči da je sudjelovao u pripremi Đurekovićeve likvidacije te mu želi suditi. Ključni svjedok koji ga je prokazao bio je Vinko Sindičić, najpoznatiji Udbin egzekutor. Zašto je ubijen Đureković i tko je sudjelovao u njegovoj likvidaciji, otkriva nam igrano-dokumentarni film "Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva", koji donosi svjedočenja baš svih živućih aktera, uključujući i prvo svjedočenje Josipa Perkovića.
Evo što on u filmu kaže kako je i zašto Udba obrađivala Đurekovića.Razlog za likvidaciju morala je biti neprijateljska djelatnost ili terorizam. "U tadašnjim pravilima", otkriva Perković, "dozvoljeno razdoblje za potvrdu početnog podatka je li se netko uključio u protuzakonitu aktivnost, bilo je dvije godine. Ako u dvije godine nisi potvrdio početno, brišeš, uništavaš i gotova priča. Dakle, Đurekovićeva godina je prekratko razdoblje (ubijen je godinu dana nakon bijega u emigraciju, op.a.) da bi se napravilo, planiralo, dalo odgovor na nešto. Ni danas ne znam neke odgovore oko njega koji su mi ostali otvoreni. Neke odgovore znamo, neke ne."
Ja sam samo supotpisnik
Među dokazima koji teško terete Perkovića, a koje je pribavilo njemačko tužiteljstvo, jest i Udbin dosje o Đurekoviću kodnog naziva "Brk" koji je potpisao baš Perković.
"Ma ne. Ja sam supotpisnik, a šef Službe je odobravao, potpisivao", objašnjava Perković. "Postojala je procedura. Načelnik centra Zagreb, u to vrijeme mislim da je to bio Franjo Vurinec, predloži i sa zahtjevom dođe k meni. Ako se ja složim, proslijedim, a ako se ne složim, vratim, dopunim. Nisi mogao sam tek tako odlučiti da radim ovo ili ono. A zašto zahtjev? Zašto se uopće uvodi takva akcija? Nadam se da ni danas ne možete po vlastitom nahođenju početi nekoga nadzirati. Ne mogu ja sad reći: Đureković je izišao van, idemo mi sad prikupljati podatke o njemu. To mora biti formalizirano, netko mora odobriti prikupljanje podataka. Potom se strogo odredi način, jer ne možeš raditi kako ti se prohtije. Dakle, ako se govori o nekoj akciji, dosjeu, odobrenju, meni to može biti samo za pohvalu. Jer da smo mi radili bez odobrenja za nadzor telefona, poštanskih pošiljaka, za tajno praćenje itd., tada bi to bilo diskutabilno i moglo bi se govoriti o tome je li Služba kršila propise ili nije. Ako je radila po zakonu i svojim pravilima, vrlo precizno znalo se tko za što odgovara."
:: Neki obavještajni analitičari tvrde da dosje dokazuje vašu krivnju?
PERKOVIĆ: Ništa to ne dokazuje. Đurekovićev dosje dokazuje nešto drugo: da je Đureković otišao u inozemstvo i da je dosje otvoren tek kad se priključio emigraciji. On je nama bio potpuno nepoznata osoba. To izbjegavaju priznati Vukušić i kompanija. Kad se priključio emigraciji, najprije se počeo hvaliti novcem, da će kupiti brod, da će instalirati izuzetno jaku radiostanicu negdje u području međunarodnih voda Jadranskog mora, da će sinu kupiti diskoklub. Znate kako to ide, ljudi koji materijalno loše stoje, a smatraju se borcima za Hrvatsku, nisu ga baš prihvatili s velikom ljubavlju.
Nije bio politički protivnik
On se držao na intelektualnoj i svakoj drugoj distanci i imao je iza sebe obavještajnu službu Njemačke. Ne znam je li imao još nekoga, ali ovo je dokazano, postoje dokazi za to. I to su razlozi zbog kojih Služba ide u obradu Đurekovića. Priče prema kojima je on bio politički protivnik nemaju nikakve veze. Dakle, on ima novac, on je vrh, smatrali smo ga vrhom toga terorističkog dijela u Njemačkoj, pa i šire. Oni su komunicirali s drugim državama, on je s njima komunicirao. I naravno da smo morali to staviti pod neki nadzor – hoće li on dati novac nekome da nabavlja oružje, eksploziv, hoće li platiti nekog izvršitelja itd. Vidite da nismo promašili u vezi s time. Kad je pronađen mrtav, njemačka policija našla je u njegovim sefovima dosta toga, jedan, rekao bih, protuturistički pamflet koji je upućivan stranim agencijama u zapadnoj Europi i koji je odvraćao turiste od dolaska na jadransku obalu. A cilj toga emigrantskog vrha bio je upravo napad na jadransku obalu.
:: Kada ste i kako doznali za Đurekovićevo ubojstvo?
PERKOVIĆ: Bio sam na godišnjem odmoru. Jednu večer, već sam bio spreman za spavanje, zove me Mustač. Odmah sam znao da neki vrag nije u redu; pomislio sam da je negdje nešto eksplodiralo. Kaže mi on da ga je zvao šef Službe, SID-a, vanjskih poslova iz Beograda, i da ga je pitao zna li da je Đureković ubijen. Naravno, rekao je da ne zna. I kaže: "Daj, molim te, vidi je li to točno."
(Cijeli razgovor pogledajte u filmu)
>>Kako su šalama opustili Perkovića i snimili ga onakvog kakav jest
