– Vozač je u jednom trenutku iznenada zaustavio tramvaj. Bilo je to između Heinzelove i Radničke ulice. Izašao je, uperio prst u mene i rekao svima “zaplješćimo tati godine”! Izgubio sam se. Ljudi su meni pljeskali – iznenađen je danas bio 40-godišnji Tomislav kojeg su ljudi preko noći, kaže, počeli prepoznavati na ulici.
Kronična upala kože
Ima dvoje djece. Četverogodišnji Damjan od rođenja pati od atopijskog dermatitisa – kronične upale kože koja, ako se ne liječi, može prijeći u astmu. Godinu dana mlađa Tena nagluha je na oba uha zbog komplikacija za vrijeme majčine trudnoće. Sve bi, kaže, učinio za ta dva anđela. Tako je njegova medijska priča i počela.
Prije nekoliko su ga dana mediji prozivali da je provalio u napuštenu vilu Kremešek u Opatiji i tamo s obitelji besplatno ljetovao. Tomislav je, inače, branitelj koji je sudjelovao u operaciji Bljesak, a 1994. je godine, kaže, bio Tuđmanov čuvar. Ne prima braniteljsku mirovinu. Prije nekoliko godina dobio je otkaz u jednoj privatnoj tvrtki, a i supruga Natka, inženjerka prometa i tekstila, već dugo ne može pronaći posao.
– Čim čuju da imamo dvoje djece s posebnim potrebama, okreću nam glavu. Jako je teško. Zato su nam jedini novčani prihodi socijalna pomoć i neka “sića” od skupljanja boca – snuždeno kaže Tomislav.
Sin zbog bolesti ima poseban režim prehrane, mora koristiti posebne gelove za tuširanje, kreme za mazanje, ljeti što više boraviti na moru, a zimi na planini na više od tisuću metara nadmorske visine. Ako se toga pridržava, bolest bi se do puberteta mogla izliječiti.
– Supruga i ja lani smo volontirali u Caritasu i dobili tjedan dana ljetovanja u Rovinju za obitelj. Primijetili smo da je tada Damjanu bilo puno bolje – ispričao je Tomislav te dodao kako je od tada samo razmišljao kako sinu omogućiti što dulji boravak na moru.
Supruga je oduvijek, kaže, imala želju posjetiti Opatiju. Odmalena. A, imala je teško djetinjstvo.
– Zato sam joj htio ispuniti tu želju, a, naravno, prije svega pomoći sinu – kaže Tomislav.
Kupio je lani kartu za autobus, izašao u Opatiji i izgubljeno lutao.
– Naišao sam na napušteni vrt i terasu pored neke goleme vile. Postavio sam šator i javio svojima da dođu. Proveli smo tamo mjesec dana, sve smo čistili i održavali, iako je bilo derutno i napušteno. Mislili smo da ne radimo ništa loše jer nikome, očito, nismo smetali ni dirali išta tuđe – istaknuo je.
Nisu provalnici
Ostavili su šator i dječje igračke da bi i ove godine došli na “ljetovanje”.
– Stigli smo 1. srpnja. Imali smo što vidjeti. Naših stvari više nije bilo, a primijetili smo i razbijena stakla. Kao da je netko provalio u vilu. Onda mi je sinulo da, umjesto na terasi, madrace na napuhavanje postavimo unutra. Ipak je zbog djece bolje da spavaju u zatvorenom prostoru – dodao je Tomislav. Jedne su večeri čuli dva muška glasa u blizini vile.
– Tko je tude? – pitao je jedan, a drugi odgovorio:
– Čovjek s bolesnim djetetom.
– E, vidjet ćemo hoće li sutra biti tu, zaprijetio je prvi glas – kaže Tomislav.
Nakon što se obitelj idući dan vratila s plaže, netko ih je opljačkao. To im je bio znak, kaže Tomislav, da nisu poželjni. Vratili su se u Zagreb i nakon nekoliko je dana u novinama objavljena priča o skupljaču boca koji besplatno ljetuje u državnoj vili u Opatiji, a prijavio ga je obližnji stanar vile Antun Kelava.
– Nije mi jasna ta priča i optuživanje jer mi nismo nigdje provalili. Učinili smo sve za bolesnoga sina – poručio je Tomislav.
Na njegovu su priču reagirali brojni građani koji su se javili nudeći pomoć, a konkretna je ponuda obitelji danas stigla iz Frankfurta.
– Supruzi nude posao pomoćne kuharice, osiguranje i smještaj za cijelu obitelj. Neopisivo smo zahvalni – sretni su Natka i Tomislav.
>>U državnoj vili u Opatiji dvije godine ljetuje skupljač ambalaže?
