Vukovar je grad opterećen problemima u kojemu je najveći od njih nezaposlenost i on pogađa sve građane bez obzira na nacionalnost, zaključak je iz razgovora s vukovarskim Srbima u kojem su nam govorili o tome kako žive, s kakvim se problemima suočavaju, kako gledaju na suživot, uvođenje dvojezičnosti...
>> ”Studenti za Hrvatsku’ – studentski skup protiv uvođenja ćirilice u Vukovar i ostala hrvatska mjesta
Više od 20 godina od ratnih događaja u Podunavlju, Vukovar je i dalje dijelom podijeljen grad iako su te podjele mnogo manje nego prije. I danas se zna tko drži koji kafić, , butik, obrt... Odvojeni su vrtići, škole. Vrlo često se mogu čuti i tvrdnje da se vukovarski Srbi osjećaju kao građani drugog reda, a da je razlog tome prije svega ratno naslijeđe.
Trošimo sate na oglase i molbe
– Činjenica jest da i dalje ima tih podjela, ali su one mnogo manje. Mogu reći da kao Srbin nemam nikakvih problema i da normalno živim. Ni u jednom dijelu se ne osjećam kao građanin drugog reda jer nemam za to razloga. Najveći problem svih građana Vukovara je nezaposlenost i ona pogađa sve redom bez obzira na to radi li se o Srbima ili Hrvatima – rekao je Borivoje Savičić (35). Dodao je i da ima mnogo prijatelja među Hrvatima, da ne gleda na nacionalnost, nego na to tko je kakav čovjek.
– Ja kao Srbin igram nogomet za HNK Radnički koji vode bivši logoraši srpskih logora i nemam nikakvih problema – istaknuo je Savičić.
Slično razmišlja i Dalibor Drača (35) koji također nezaposlenost vidi kao problem broj jedan u gradu.
– Ne skrivam da sam Srbin i nemam problema. Ne diram nikoga niti mene bilo tko dira. Živi se normalno koliko je moguće da se u ovakvim uvjetima živi. Jedino nije normalno da ovisimo o mirovinama naših roditelja jer ne možemo pronaći posao. Sate provodim listajući oglase i pišući molbe, ali bez rezultata. Radi toga ću i ja vrlo vjerojatno morati put Jadranskog mora u potrazi za bilo kakvim poslom – rekao je Drača.
Ipak, dio sugovornika, koji nisu željeli da ih se imenuje i fotografira, čvrsto stoje iza svojih tvrdnji da su hrvatski zakoni odlično pisani, ali i da je stanje na terenu nešto drugo.
– Govorim to iz osobnog iskustva jer znam s čime smo se sve kao obitelj susretali. Tvrdim da su Srbi danas građani drugog reda u Vukovaru. Dovoljno je samo pogledati svu histeriju zbog ćirilice i zapitati se zašto ona još nije uvedena ako postoje zakonski preduvjeti. Posao je danas teško svima naći, ali ako ga traži Srbin onda je to mnogo teže. Isti je slučaj i sa stanovima i mnogim drugim pravima. Bojim se da je jedini cilj i ovo malo Srba u Vukovaru raseliti. Žalosno je, ali je tako – rekla nam je jedna visokoobrazovana Vukovarka srpske nacionalnosti koja radi djece nije htjela da joj navodimo ime i prezime.
Nikako do stana
I Nenad Manojlović (39) misli da su Srbi u Vukovaru ipak još uvijek građani drugog reda.
– Osjećam se kao građanin drugog reda. Dovoljno je reći da stan čekam 12 godina i da sam prije na listi bio 48., da bih u međuvremenu neobjašnjivo pao na 156. mjesto. Kako, ne znam, ali znam da mnogi koji nemaju nikakve veze s Vukovarom dobivaju stanove i poslove – kaže Manojlović. Dodaje kako ni on ni supruga ne rade te da je osnovni preduvjet za bilo kakvo zaposlenje veza i odmah zatim podobna nacionalnost. Smeta mu i to što su vrtići i škole odvojeni, ali je to, kaže, nužno zlo.
Svi sugovornici smatraju i da se ćirilica, kao drugi službeni jezik u gradu, treba uvesti jer za to postoji zakonsko pravo.
– Ćirilica nije neophodna, ali bi trebala biti uvedena jer postoje svi zakonski preduvjeti. Uostalom, u nekim gradovima se koristi mađarski ili talijanski jezik, pa zašto se onda ne bi koristio i srpski – stav je naših sugovornika.
>> Hrvatski Vukovar za bolju Hrvatsku: Svi na prosvjed u Zagreb!
>> Iz Vukovara u Zagreb kreće ‘Vlak mira’ sa 17 punih vagona
