Sve se manje udajemo i ženimo u Hrvatskoj, popularna statistika govori da se raspada svaki četvrti brak, a brojke se kreću u takvom smjeru da bismo uskoro mogli govoriti i o svakom trećem braku koji završava brodolomom. Zadnjih desetljeća, a ubrzano posljednjih nekoliko godina, broj sklopljenih brakova znatno se smanjuje, dok istodobno brojke u statističkim stupcima razvoda rastu.
>> Živim sam 10 godina i dobro mi je, nikomu ne moram polagati račune
Snižen fertilitet
U 2011. godini "uzimam" reklo je 20.211 parova, a istodobno su 5662 odustala od bračnog zavjeta. Primjerice, 1950. godine "da" reklo je 37.995 parova, a te se godine razvelo njih 3137, što bi značilo da se tada raspadao otprilike svaki dvanaesti brak. Još 2000. godine raspadao se svaki peti brak, kazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.
>> Stanovništvo prema starosti i spolu
>> Sklopljeni i razvedeni brakovi
Trend sklapanja brakova doista jest zabrinjavajući, potvrđuje ugledni demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap, a na pad broja vjenčanja utječu dva činitelja.
– Prvo, takav negativan trend rezultat je dugoročno sniženog fertiliteta iz prethodnih vremena, od polovice osamdesetih Hrvatska bilježi pad nataliteta pa je manje stanovništva u dobi za sklapanje braka. Drugi faktor neizvjesni su gospodarski uvjeti, pad stope zaposlenosti, jer kako će ljudi planirati brak i obitelj ako nemaju ni posao ni stan?! – objašnjava Akrap.
Međutim, tvrdnja da se sve više rastajemo nategnuta je, odnosno, trend razvoda tek je u blagom porastu, ističe. – Za razliku od sve rjeđeg sklapanja brakova, trend razvoda nije zabrinjavajući i tu novinari uvijek griješe. Uspoređuje se broj sklopljenih brakova i broj razvoda u jednoj godini, međutim, ti koji se razvode nisu ljudi koji su te godine ušli u brak, prosječna dob trajanja braka prije razvoda je 14 godina. Trebalo bi usporediti broj razvoda s ukupnim brojem svih brakova. Od sto brakova, godišnje se raspadne dvanaestak – objašnjava dr. Akrap.
Podrška obiteljima
Posljedica ovakvog trenda očituje se u fertilitetu, pa Hrvatska demografski izumire; od 1991. do kraja 2011. godine u Hrvatskoj je 180.000 više umrlih nego rođenih. Poremećaji u dobnoj strukturi rezultiraju smanjenim priljevom u školski sustav, pritiskom na mirovinski itd.
– Problem je u tome što Hrvatska nema jedinstvenu demografsku politiku. Gospodarski se problemi mogu riješiti kratkoročno, ali demografski ne mogu – upozorava Akrap. Koliko je važna demografska politika, pokazuje činjenica, navodi, da najviši fertilitet imaju najrazvijenije europske zemlje poput Norveške, Švedske i Danske, koje istodobno imaju i najviše stope zaposlenosti ženskog stanovništva u fertilnoj dobi, ali i dobro razrađene pronatalitetne obiteljske politike. Rijetka iznimka koja se ne može pohvaliti visokim fertilitetom u toj je skupini Njemačka. Unatoč dugačkom trajanju rodiljskih dopusta, nema razvijenu institucionalnu podršku obiteljima s djecom pa su Njemice, kad rode, prisiljene privremeno napustiti posao.
Ta statistika se redovno sasvim pogrešno interpretira. Ona ne pokazuje da se raspada svaki 3. ili 4. brak nego da na svaka 3 ili 4 vjenčanja dolazi 1 razvod. Pri tome je za količinu razvoda ključna širina baze postojećih brakova koji se mogu razvesti, a za količinu vjenčanja baza mladih samaca koji se mogu vjenčati. Budući da nam je slijedom negativnog prirodnog prirasta demografska piramida sve uža i uža, logična posljedica je i da se baza mladh samaca smanjuje u odnosu na bazu postojećih brakova. To uopće ne znači da se brakovi češće raspadaju nego se radi o sasvim logičnoj posljedici demografskih kretanja.