U nastavku suđenja Goranu Hadžiću pred Haaškim sudom na klupu za svjedoke danas je sjeo prvi svjedok tužiteljstva Zlatko Antunović iz Erduta, mjesta za koje je tužitelj Douglas Stringer jučer u uvodnom govoru ustvrdio da je u njemu počinjeno etničko čišćenje. Na početku je tužiteljstvo zatražilo puštanje snimke na kojoj je Antunović prepoznao pravoslavnu crkvu u Dalju i razorenu policijsku postaju.
'Zarobljenici premlaćivani i korišteni kao radna snaga'
Antunović je, prema pisanju portala 24sata, na današnjem suđenju opisao kako ga je poznanik Siniša Glodović zaustavio na biciklu na cesti i uperio pušku u njega te mu zapovjedio da siđe. Poručio mu je da se javi njegovom ujaku, nakon čega je kombijem prebačen u Dalj na ispitivanje. Doveli su ga, kaže, u Dom kulture, gdje su ga pitali o HDZ-u, broju hrvatskih vojnika i slično. Kazao je da su ga nakon toga bacili u ćeliju u kojoj je bilo šestero ljudi, a Antunović ih je sve prepoznao. Na suđenju je opisao kako su zarobljenici premlaćivani i korišteni kao radna snaga. Opisao je i kako su ga odveli u prostoriju, gdje su ga mučili tako da su ga udarali palicom po golim stopalima. Antunović se, pišu 24sata, prisjetio kako je noge stavio na stolicu, kako su mu zapovjedili, te bi ga palicom dvadesetak puta izudarali svom snagom po stopalima. Kazao je i da je zahode morao prati golim rukama. Na jednom od ispitivanja bio je prisutan i Željko Ražnjatović Arkan koji ga je pitao prepoznaje li ga. Kad je Antunović rekao da ne zna tko je, Arkan ga je udario i predstavio se kao vođa Delija i vođa pobunjenih Srba.
Antunović je u zatvoru proveo 14 dana i 15 noći. Bilo je to u listopadu 1991. Prisjetio se kako su ga tjerali da pjeva "Ustani, bane" i jugoslavensku himnu. Budući da je imao tetovažu HDZ-a na ruci, rekli su mu da je odstrani ili će izgubiti ruku pa si je sam cigaretama palio kožu. Tužiteljica ga je pitala je li ikad imao susret s tzv. Vojvodom, a Antunović je potvrdno odgovorio. Rekao je kako je došao jednog jutro i naredio njemu i još dvojici zarobljenika da se počnu šamarati i da udare jedan drugog onoliko puta koliko imaju godina. Nakon toga ga je, kaže, udarao i sam Vojvoda.
Na suđenju su prikazane i fotografije na kojima je Antunović prepoznao Milorada Stričevića, Arkana i Stričevića. U kratkom videu prepoznao je Arkana, Hadžića i Stričevića. Antunović je ispričao kako su ga na Božić 1991. godine odveli Arkanovi ljudi. Doveli su ga u kamp za obuku i lisicama vezali za ženu koji su udarali palicom jer je slavila katolički Božić, pišu 24sata.
>>Tužitelj: Hadžić je izravno odgovoran za ubojstva na Ovčari
Hadžić se slušajući optužnicu nasmijao
Hadžić, nekadašnji skladištar iz okolice Vukovara, tereti se za ubojstva stotina i progon tisuća Hrvata, za razaranja i pljačke te da je sve to počinio kao pripadnik udruženog zločinačkog pothvata na čelu s tadašnjim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Posljednji haaški bjegunac jučer se slušajući optužnicu uspio i nasmijati. Hadžić je uhićen nakon sedam godina bijega, 20. srpnja 2011. godine na Fruškoj gori u okolici Novog Sada, gdje ima obiteljsku kuću. Tužitelj Stringer opisao je, između ostaloga, i bitku za Vukovar.
– Bila je to jedna od najkrvavijih i najbrutalnijih bitaka nakon 2. svjetskog rata. Prije rata tamo je živjelo 43 posto Hrvata i 38 posto Srba. Srbočetničke snage po cijelom su gradu hvatale i ubijale hrvatsko stanovništvo kad je počelo izlaziti iz skloništa – rekao je tužitelj.
Optužnica Hadžića tereti za ubijanja, razaranja i pljačke od lipnja 1991. godine, kad je postao predsjednikom otete pokrajine, do kraja 1993. godine, godine u kojoj je izgubio na krajinskim izborima. Tužitelji su predložili 85 svjedoka i predvidjeli da im za to treba 170 sati sudske rasprave. Goran Hadžić osuđen je u odsutnosti pred hrvatskim pravosuđem na maksimalnih 20 godina.
>>Suđenje u Haagu: Hadžić se nasmijao slušajući optužnicu
Tako to biva kada Hrvatska kao napadnuta strana koja je pobijedila ne sudi sama agresorima već to prepušta bjelosvjetskim hohštaplerima, koji na kraju i nju stavljaju na optuženičku klupu. Ono za što se sam ne pobrineš neće ti nitko drugi napraviti. Trebamo se ugledati na Izraelce. Da se pitalo dobar dio stranih zemalja ne bi Hrvatska nikada dobila ni priznanje niti pomoć, dosta zemalja poistovjećuje se sa agresijom pošto im je to historijski modus vivendi. Hrvatska konačno treba uzeti svoje uzde u vlastite ruke