Hrvatski biskupi tri i pol sata preznojavali su se na izvanrednom zasjedanju uoči odlaska premijera Zorana Milanovića u Vatikan. Valjalo im je, naime, okrenuti “pilu naopako” po pitanju slučaja Dajla i prihvatiti sve stavove Vatikana kako bi premijer nakon susreta s papom Benediktom XVI. i vatikanskim državnim tajnikom kardinalom Bertoneom rekao: “Sveta Stolica bila je u pravu oko Dajle”.
Placet su dali sami biskupi, koji su se na izvanrednom zasjedanju doista okupili pod izvanrednim okolnostima, što potvrđuje i činjenica da je kardinal Josip Bozanić morao napustiti zasjedanje Biskupske sinode i vratiti se iz Rima u Zagreb, da bi nakon zasjedanja ponovno odletio u Rim. Biskupi su ovaj put bili jednoglasni – Vatikan je u pravu i Dajla se mora vratiti!
Vratiti, ali kako?
Međutim, u zraku je ostalo ključno pitanje kako to učiniti. I to se upravo rješava ovih dana. Premda i u crkvenim i u državnim krugovima (na zahtjev Vatikana) vlada pravi zavjet šutnje, uspjeli smo doznati da su intenzivirani pregovori između države i Crkve o tom vrućem pitanju. Crkva otkriva vrlo malo, npr. kroz šturo priopćenje objavljeno 9. studenoga na IKI da je “apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico posjetio 8. studenoga ministra pravosuđa Orsata Miljenića” te da se “tijekom srdačnog razgovora govorilo osobito o nedavnom posjetu Vatikanu hrvatskog premijera Milanovića i ministra Miljenića”, a “raspravljalo se i o aktualnom stanju bilateralnih odnosa i ponovno je potvrđena volja da se učvrsti tradicionalno prijateljstvo između Hrvatske i Svete Stolice”. Budući da je slučaj Dajla jedino neriješeno pitanje u bilateralnim odnosima između Vatikana i Hrvatske, jasno je da je upravo ona bila u središtu razgovora. Također, priopćenje navodi učvršćivanje “tradicionalnog prijateljstva” Vatikana i Hrvatske, upravo onoga što je nakon posjeta Vatikanu naglasio i premijer Milanović – da ova vlast neće dopustiti da neki takav slučaj pokvari tradicionalno dobre odnose.
No, slučaj Dajla, čak kada se i uklone lanjske emocije i burne reakcije, vrlo je zamršeno pitanje. Vlast i da hoće vratiti Dajlu talijanskim benediktincima, ne može to tek tako učiniti. Prvo, država ne želi prekršiti Osimske sporazume, prema kojima su benediktinci obeštećeni sa 1,7 milijardi lira (oko 0,9 milijuna eura). Doduše, u Vatikanu i Pragli za tu odštetu tvrde kako nije odšteta za oduzetu imovinu, nego tek za korištenje te imovine u određenom razdoblju i kažu da je mizerna u odnosu na stvarnu vrijednost posjeda u Dajli (oko 90 milijuna eura, prema procjeni Kardinalske komisije, koju je osnovao papa Benedikt XVI.). Kao drugo, država ne može izravno vratiti strancima imovinu koju su komunisti oduzeli jer to zakonski još nije riješeno, a pitanje je hoće li ikada i biti, bez obzira na silne međunarodne pritiske, ponajviše SAD-a i židovskih lobija. Stoga se u ovome trenutku smišlja najbolje “tehničko rješenje” kako to izvesti. Država, naime, želi cijeli slučaj što prije riješiti, ponajviše zato što je riječ o unutarcrkvenom pitanju i ne želi remetiti odnose zbog toga s Vatikanom. Stoga je na pregovaračkom stolu prijedlog da se nađe kompromisno rješenje, kojim bi svatko bio na nekakvom dobitku.
Vatikan na potezu
No, da bi se do kompromisa došlo, Vatikan je prvi na potezu i mora povući svoju tužbu (koju je preko župe Dajla podnio kardinal Bertone) protiv države i koja je, uz još četiri tužbe, na Upravnom sudu. Prije povlačenja te tužbe država, dakako, mora dati jamstva da će spor riješiti političkom nagodbom, a i Vatikan i država najboljim jamcem za tu nagodbu smatraju upravo hrvatske biskupe i Katoličku crkvu u RH. Oni bi se, naime, trebali odreći dijela Crkvi oduzete imovine koja je na popisu za povrat (i to onoga koji se sigurno nikad neće moći vratiti, a država nema novca da njime isplati štetu), a država će njima zauzvrat vratiti Dajlu. Odnosno, zamijeniti posjed u Dajli za neki kapitalni objekt ili čak nekoliko njih koji su u statusu povratka, a za koji bi najbolje bilo da ga trenutačno koristi država. U trenutku kada Katolička crkva postane vlasnik posjeda u Dajli, cijeli slučaj ponovno postaje “unutarcrkveni” i na snagu odmah stupa ugovor između Porečke biskupije i benediktinske tvrtke s hrvatskom adresom, Abbazia d.o.o Pula, prema kojemu benediktinci stupaju u posjed brojnih katastarskih čestica u Dajli, ali i puštaju na naplatu 4,5 milijuna “penala” i kamata Porečkoj nadbiskupiji. S druge strane, država svoje vlasništvo s Dajle seli na zamijenjenu imovinu iz portfelja za povrat. I cijeli je slučaj, što se nje, a i Vatikana tiče, riješen vrlo elegantno. Premda nema detalja, dio posjeda ostao bi Porečkoj biskupiji, zacijelo crkva i samostan, tj. onaj koji je u komunizmu uživala župa Dajla.)
No, riješi li se Dajla na ovaj način, ostaje pitanje kako će Hrvatska u budućnosti rješavati slične slučajeve imovine oduzete stranim vlasnicima. Kojih ima mnogo u Crkvi, ali još više izvan nje.
>> Gordijski čvor oko Dajle presjeći će se – nagodbom
>> 'Nedopustivo je da Milanović rješava Dajlu na političkom sajmu'
Ako je Bog svugdje, onda Vam nije potrebna crkva i čoporativan odlazak na mise ko krdo bezmozgovne stoke... kako biste svima pokazali da ste vjernik Zar nije ispravnije ne griješiti, nego stalno kršiti zapovjedi, pa se onda ispovjedati i tako u nedogled.