Želite li da vašu prostatu, bubreg, a uskoro i debelo crijevo operira robot da Vinci, trebate s devet tisuća eura u džepu otići u susjednu Sloveniju. Naime, celjska je bolnica, nakon što su to učinile i neke iz Italije, prije dvije godine iz svog proračuna izdvojila dva milijuna eura kako bi kupila robota koji, osim što ubrzava postupak i te kako pacijentu olakšava teške zahvate.
Kreću se u svim smjerovima
– Evo, to je konzola s koje upravljam robotskim rukama – govori kirurg Sandi Poteko dok nam pokazuje kutiju sa sjedalom, joystickom, okularom i nožnim komandama. Konzola pomoću koje operater upravlja robotom smještena je na zidu operacijske dvorane, a pacijent se nalazi u sredini.
– Ovo je robot – nastavlja kirurg dovlačeći iznad pacijenta metalni stup s kojega su se nad tijelo 70-godišnjaka koji boluje od tumora prostate nadvile tri robotske ruke. Na kraju svake je nastavak pomoću koje će robot ući u trbušnu šupljinu uspavanog pacijenta.
– Za razliku od klasičnog zahvata, uz pomoć robota doći ćemo do prostate kroz dvije vrlo male “rupe” tik iznad pupka pacijenta. Kroz treću će asistent kirurg tijekom zahvata ispirati put vodom i “usisavati krv” – pojašnjava dr. Poteko. Nakon što je u trbuh pacijenta, kako bi se napuhao i ostavio prostora kirurgu da napravi zahvat u predjelu prostate, pušten plin, a cijevi kroz koje se uvode operacijski instrumenti unutra, zahvat je počeo.
– Pogledajte – poziva dr. Poteko na okular konzole. Ispod leća na koje je naslonio glavu vidjela se jasna trodimenzionalna slika masnog tkiva kroz koje su metalna lopatica i škarice sjekle put do tumora.
– Razlika je između ovakve i endoskopske operacije u tome što ti mali instrumenti imaju zglobove pa se mogu pomicati poput ljudske ruke. U svim smjerovima – nastavlja kirurg dok uz pomoć komandi ležerno upravlja instrumentima. Tkivo je odizao, pomicao, birao kuda će proći. Baš kao da zahvat izvodi prstima. A za to je vrijeme drugi kirurg, dr. Klemen Jagodić, sjedio na suprotnoj strani konzole, uz pacijenta, i gledajući u monitor sisaljka za krv pratio zahvat.
– Evo, tako to ide – kaže bacivši pogled na svoju desnu ruku kojom je prema potrebi pomicao treći instrument u pacijentovoj utrobi kako bi pomogao operateru da bolje vidi kuda robotska kliješta zarezuju. Prošla su već dva sata otkako je zahvat počeo pa je povremeno mijenjao instrument kako bi specijalnim biorazgradivim “klamficama” podvezao krvne žile da nakon rezanja prostate ne bi krvarile.
– Nakon što smo izrezali prostatu, upotrijebit ćemo malenu mrežicu da bismo je izvukli iz tijela – objašnjava. Mrežica koju je uveo u trbuh pacijenta izgledala je poput cjedila za čaj, a na gornjem je obruču imala konop. U nju je kirurg robotskim prstima stavio izrezano tkivo, a potom otvor stegnuo. Nakon tri sata zahvat je gotov, a kirurzima je ostalo samo da malo prošire srednju rupu kroz koju su robotske ruke operirale pacijenta i da izvuku vrećicu s prostatom.
– Već prekosutra ovaj čovjek može kući, a vratit će se u bolnicu samo ambulantno, na pregled i da mu izvadimo kateter. Da je rađen klasičan zahvat, ležao bi i tjedan dana dulje – zadovoljan je bio dr. Poteko.
Imaju samo deset života
To im je već 480. urološka operacija, a robot se bolnici višestruko isplatio.
– Kada smo ga nabavili, radili smo samo četrdeset ovakvih zahvata na godinu, a sad i obavimo dvjesto – istaknuo je kirurg. Pacijenti su, dodaje, prepoznali beneficije ovakvog načina operacije jer osim što nema velikih otvorenih rana i krvarenja, kući mogu već drugi dan poslije zahvata. Tako se novac štedi i državi jer su na bolovanju mnogo kraće nego nakon klasičnog postupka. Takvu operaciju slovenski državljani mogu obaviti preko osnovnog osiguranja, dakle pacijenti ga mogu dobiti na uputnicu.
– Naš zavod za osiguranje ovaj zahvat plaća bolnici 4500 eura, što nije više od iznosa koji plaćaju za klasičnu metodu, no broj pacijenata povećao je bolnički profit – tvrdi dr. Poteko. Trebala bi ona stajati i više, no slovenski sustav zdravstva još nije uveo zasebnu stavku robotske operacije pa jednako plaćaju i onaj klasični zahvat i endoskopski.
– Cijeli proces operacije poskupljuju instrumenti koje robot koristi pri zahvatu jer svaki od njih stoji do tri tisuće eura – kaže kirurg. No, kada su instrumenti jednom kupljeni, tu nije kraj trošku. Naime, svaki od njih, bilo da je riječ o lopatici, nožu ili škaricama, ima samo deset “života”. Potom se bacaju.
– Trenutačno ručno vodimo zapise koliko je svaki od njih puta upotrijebljen, no uskoro ćemo, nadam se, dobiti i softver – naglašava. A da se kupnja robota ovoj maloj bolnici isplatila, govori i činjenica da su u početku slovenski pacijenti plaćali 1500 eura participacije za zahvat, no kasnije su u bolničkoj upravi izračunali da to nije potrebno pa sada sve ide na uputnicu.
– Naš je ravnatelj, srećom, ekonomist pa je prepoznao benefite kupnje ovog uređaja – ističe dr. Poteko i u šali dodaje da im se unatoč tomu što sada godišnje obave pet puta više zahvata plaće nisu povećavale. A da je operacija robotom popularna, govori i to što Ljubljana nije jedina koja gubi pacijente jer žele na stol u Celje. Ondje, naime, Hrvati koji po internetu traže način da zahvat obave na lakši način nisu rijetkost.
– Imali smo pacijenta s Korčule, ali i iz ostalih dijelova Hrvatske – otkriva dr. Poteko. Jedina je razlika između njih i Slovenaca to što svoju operaciju moraju platiti bolnici.
– Cijena od devet tisuća eura uključuje i sedam dana bolnice jer nije realno pacijenta slati na tako dalek put s kateterom, a potom ga naručiti natrag na operaciju u Celju – zaključuje dr. Sandi Poteko.
