BJELOVAR – Kao i prijašnjih godina, obilježavanje međunarodnog praznika rada u Bjelovaru je iznova bilo jedinstveno, ne samo na području Hrvatske, već i općenito u svijetu. Naime, Bjelovarčani 1. svibanj tradicionalno započinju Budnicom, okupljanjem motorista u 04.30 sati i njihovom vožnjom središtem grada, što je načinom organizacije i masovnošću sudionika jedinstvena planetarna prepoznatljivost Bjelovara.
To jutro svakako dobro pamte i Bjelovarčani “spavalice” kojima nekoliko sati sna umjesto pijetlova dokidaju bučni motoristi. Ovogodišnja Budnica bila je posebna zbog svog 90. rođendana, jer ta je nesvakidašnja manifestacija začeta 1920. godine, a značajka je da se unatoč brojnih povijesnih prekretnica, očuvala do danas.
I što je svakako za istaknuti odazvalo se rekordnih 500-ak motorista. Povod njezina nastanka veže se uz bunt radničke klase koja je vožnjom motorima bez auspuha od središta grada do izletišta Planinarac i nazad na specifičan način izražavala nezadovoljstvo protiv tadašnjih kapitalističkih vlastodržaca.
U strahu od otkaza, vožnja se odvijala u “ilegali” u ranojutarnjim satima, kako bi već u 06 sati svatko bio na svom radnom mjestu. Za Titova režima Budnica je pak imala poseban značaj, i više se nije održavala u tajnosti. U novijoj hrvatskoj povijesti, organizaciju preuzima Moto klub Bjelovar, a Budnica gubi epitet bunta i smatra se priznatom i prepoznatljivom manifestacijom.
Međutim, bez obzira što je Budnica zadržala svoju osnovnu bit, s vremenom je usvajala svježiji duh koji su joj udahnuli novi naraštaji motorista. Primjerice, unazad 10 godina, ponekad je mlada svježa krv zadavala velike glavobolje policijskim djelatnicima, s obzirom da su se motoristi ispred današnje Gradske uprave počeli okupljati već u 22 sata, čekajući početak Budnice uz izazivanje dežurnih čuvara zakona, na način da su sa skinutim auspusima i neregistriranim motorima blokirali središnji dio grada, a nerijetko i ohrabreni maliganima, prakticirali vožnju po zelenim površinama Trga Eugena Kvaternika, koje su sljedeće jutro osvanule nalik na oranice. Nakon što se tome doskočilo ostale su živjeti priče među motoristima, sa još uvijek dozom nostalgije za takvom “slobodom izražavanja”.
Danas, pokraj organizirane vožnje pod budnim okom policijskih djelatnika, njezin pravi “štih” još uvijek se može osjetiti u popratnim sadržajima, koji podrazumijevaju paljenje guma, “pucanje” iz auspuha, prezentaciju vozačkih vratolomija, dok je primjerice jedna složna ekipa ovogodišnju Budnicu začinila roštiljem i utaživanjem žeđi kod poznatog bjelovarskog motoriste Željka Prišlina, čime je u dobru raspoloženju ugledala svjetlost da
u četiri i pol ujutro???? bjelovarčani, pogotovo oni koji će praznik rada \"proslaviti\" radno, mora da su očarani što ih nesnosna buka budi u pola pet. nisu se mogli naći, recimo, u devet? ako ćemo baš, to je narušavanje javnog reda i mira ;)