Dok gledamo ratne izvještaje iz Ukrajine u mislima se vrti najgori scenarij. Onaj koji podrazumijeva uključenje NATO zemalja u rat u Ukrajini i direktan obračun nuklearnih sila. Vojni sukob Zapada i Rusije značio bi novi svjetski rat, koji bi vrlo lako mogao završiti u nuklearnom armagedonu. Treći svjetski rat bi, znamo, značio i kraj svih stvari. Naravno, radi se o najmanje vjerojatnom ishodu sadašnjeg sukoba, sve dok je NATO odlučan vojno ostati izvan ovog sukoba. To znači da svakodnevno medijsko izlaganje ljudi strahu od nuklearnog rata nije stvar propagande, već pokušaj izravnog transponiranja ljudi u paralelnu stvarnost. Stoga, oni koji vjeruju kako je nuklearna opcija izvjesna, moguće su u mentalno gorem stanju od Putina, koji je tu opciju stavio u opticaj.
Nuklearno oružje više služi kao zadnja obrambena opcija državama koje su u teškom geopolitičkom položaju, poput Izraela ili Sjeverne Koreje, nego što bi bila od koristi velikim silama. To je pouka Hladnog rata. Zato su se zemlje NATO-a odlučile za ekonomske alate kako bi izvršile pritisak na Rusiju, ali to je nešto s čim je Putin i računao kada je kretao u rat. Pa, ako je nuklearni armagedon isključen i ako se sukob neće preliti na Europu, što je s drugim, medijski manje “atraktivnim”, ali realnijim opcijama? Što nas čeka u budućnosti? Već svjedočimo potresima velike magnitude na globalnim financijskim tržištima. Rusija i Ukrajina vitalni su dio globalne ekonomije i njihovo isključivanje s tržišta već ima velike posljedice za svijet. Na ekonomiju veliki utjecaj imaju očekivanja ljudi, povjerenje i sigurnost. U dobrim vremenima, ljudi su spremniji više trošiti, poduzimati rizik i ulaziti u nove poslove. U lošim vremenima ljudi više štede, gomilaju zalihe i izbjegavaju svaki rizik. Trenutno gledamo potop investicija na svjetskom tržištu. Vjerojatno nikad nije bilo gore vrijeme za poduzimanje poslovnog rizika nego danas.
Pored toga što cijene energenata probijaju povijesne maksimume, vrtoglavo rastu i cijene hrane. Ukrajina je jedan od glavnih dobavljača hrane na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Zadnji put tržište hrane poremetilo se u vrijeme previranja takozvanog Arapskog proljeća. Nestašica hrane, a ne nekakva žudnja za demokracijom, bila je u korijenu te katastrofe. Ali, govoriti samo ekonomskim jezikom i računati samo s velikim poremećajima financijskih tržišta i u dobavnim lancima, vjerojatno znači držati se optimističke slike budućnosti. Pored rijeka izbjeglica iz Ukrajine, treba očekivati i novi val migracija s juga. Ali, tijekom zadnje migrantske krize, Europa je bilježila ekonomski rast, inflacija bila na povijesnom minimumu, a ljudi bili generalno zadovoljni i okrenuti budućnosti.
Posthladnoratovski globalni ekonomski i politički poredak temeljio se na izvjesnim postulatima. Stabilnost tog poretka ovisila je o sposobnosti da lance opskrbe hranom i energentima održava urednim i neometanim. Inflacija je bila zakonski sankcionirana i prilično uspješno držana pod kontrolom. Ukratko, bio je to opjevani liberalni poredak koji se temeljio na slobodnom protoku ljudi, roba i kapitala. Smatralo se kako sit čovjek sa sigurnom ušteđevinom u banci predstavlja stub političke stabilnosti zapadnog globalnog poretka. A onda je dvije godine idiotskih mjera koje su donosile političke elite u koronakrizi poljuljalo sve te postulate. Poremećeni su lanci dobave, cijena hrane i energenata u vrtoglavoj su uzlaznoj putanji, a inflacija je postala galopirajuća. Sve ove ekonomske parametre rat u Ukrajini će učiniti samo gorim.
Kada se ljudima poljulja povjerenje u neke od ključnih postulata sustava, nestaje i njihovo povjerenje u čitav sustav. Povjerenje ljudi u liberalni ekonomsko-politički sustav, na kojem su posthladnoratovske političke elite gradile svoj legitimitet, bilo je već dobrano narušeno. To je nešto što se neće sada promijeniti preko noći zbog ratnih bubnjeva s istoka. Vjerojatnije je kako će i bar dio krivnje za rat biti dodan u taj negativni saldo.
S izbijanjem rusko-ukrajinskog rata čini se kako se bližimo najgorem mogućem scenariju. Ratovi su ispisali neke od najcrnjih stranica povijesti, ali su bili i katalizatori revolucija, koje su tom crnilu dodale još malo tamnog pigmenta. Promjena se već odvila u glavama ljudi, dok su promatrali kako elite razaraju sustav kojem su dali povjerenje. Rat tu promjenu neće odgoditi, već samo ubrzati. Ulazimo na neobilježen teritorij, a “nuklearna opcija” na vidiku mogla bi ponijeti staromodno i zloguko ime - revolucije.
Točno je da se radi o revoluciji, ali nema staromodno ime već je ime fensi šmensi: Četvrta industrijska revolucija. Sve piše u Schwabovoj knjizi. Čovjek otvoreno govori o planovima elita za stvaranje transhumanih ljudi, digitalnog novca i uspostavi jedne svjetske vlade. Ovaj rat je samo lego kockica u planu. Po toj agendi iz Davosa, preobrazba mora biti gotova 2030. godine.