Koliko god da je bila skrivana, istina o događaju koji se zbio 25. kolovoza 1995. u brdskom kraju iznad doline Plavno, sjeverno od Knina, morat će izaći na vidjelo. Oluje je već bila završena, no pripadnici specijalne policije MUP-a povremeno su još obavljali “akcije čišćenja”.
Bilo je još izgubljenih pripadnika vojske pobunjenih Srba. Priča kaže da je, zbog prolaska “Vlaka slobode” do Splita, trebalo osigurati teren. Zapis i snimke uenovaca, koji su se nakon događaja našli u Gruborima, potvrđuju da su kilometar od mjesta masakra bile snage specijalne policije.
Masakr ili borba
Uenovci su, nakon što su čuli da se iz zaseoka diže dim i čuju pucnji, ondje zatekli tijela petoro ubijenih staraca Srba. Bili su to Miloš Grubor (80), Jovo Grubor (65), Marija Grubor (90), te nešto mlađi Milica Grubor (51) i Đuro Karanović. Neki su ubijeni pucnjima, neki nožem, a tijelo jedne starice bilo je zapaljeno.
U akciju čišćenja terena krenulo je 60-ak specijalaca, podijeljenih u četiri grupe, a jedna je od njih, navodno ušla u Grubore. Tri su grupe podnijele izvještaje i ne spominju mrtvace, a jedna grupa nije izvijestila ništa.
Kako se informacija brzo probila u javnost, prva teorija je kazivala da je na području Grubora i u okolišu provedena akcija čišćenja tijekom koje je došlo do sukoba s odbjeglim pripadnicima razbijene vojske pobunjenih Srba. U toj borbi, kao kolateralne žrtve, stradalo je i 5 civila. Haaško tužiteljstvo priklonilo se tezi da je riječ o hladnokrvnom ubojstvu civila koje su bez razloga pobili hrvatski specijalci pod zapovijedanjem Mladena Markača.
Zapovjedna odgovornost
Smaknuće u Gruborima nikada nije došlo na sud, pa je to i bio razlog da Haag Grubore stavi, po zapovjednoj odgovornosti, u optužnicu protiv Markača, ali i Čermaka koji je strancima prenosio ono što je čuo – tezu da se tu radilo o “ratu s teroristima”. Dugo se mislilo da bi se to, nakraju moglo dogoditi i prvom u rangu – Ivanu Jarnjaku, tadašnjem ministru policije.
Je li ovo Vecernji List ili citam neke novine SAO Krajine?????