Kolona ljudi koji su željeli proći uz odar Hrvoja Turibaka bila je nepregledna. Veliki buket bijelih ruža, šestorica prijatelja u počasnoj straži a pokraj odra otac, majka i brat Tomislav. Više od tisuću ožalošćenih pružaju mu ruku, izražavaju sućut, no Tomislav jedva stoji na nogama. Iza njegovih leđa stoji član obitelji i pridržava ga rukama da ne padne. Slike su to kojima je otpočeo posljednji ispraćaj brutalno umorenog studenta iz zagrebačkog naselja Špansko. Od Hrvoja se najprije oprostio prijatelj.
- Dragi Hrcko, pogledaj samo koliko se ljudi tu skupilo. Sve si nas uvijek gurao naprijed. I dalje ćemo slaviti sve tvoje rođendane i odlaziti na viksu s tvojim zvučnicima. Obećajem ti da ćemo čuvati tvoju Angie. Uvijek si govorio da je ona tvoj anđeo, sad ti moraš biti njen. Nisam mogao ni pomisliti da ću odijelo koje smo zajedno kupili za posao prvi put obući za tvoj sprovod. Hrvoje ne znaš ni sam koliko te svi volimo - rekao je jedan od prijatelja, a potom je istupio član studentske udruge i obećao da će Hrvoje Turibak zauvijek biti predsjednik Supeusa.
Tresao se od plača
Jecaji iz gomile oteli su se u trenutku kad se sa sinom poželjela oprostiti i majka Lidija.
- Hrvoje, sine moj, otišao si, ostavio nas u našoj boli, ali hvala ti što si spasio svog brata, što si nam ga vratio. Budi mu uzor i budi mu zvijezda vodilja. Hrvoje, anđele, ti si mi vratio drugog sina. Ti si naša zvijezda vodilja, pokaži nam put, sine, volimo te, puno te volimo – riječi su kojima se majka Lidija Turibak oprostila od sina Hrvoja i potom naslonila glavu na mlađeg sina Tomislava, koji se tresao od plača. Kada je povorka krenula, nije izdržao na nogama. Odnekud su donijeli stolac, bocu s vodom i ručnik, pomogli mu da se pridigne, držeći ga pod obje ruke. Pognute glave, odar s bratovim tijelom šutke je pratio sve do trenutka dok lijes, uz pjesmu “Da te mogu pismom zvati”, nije položen u zemlju.
Otac, majka i sin Tomislav dugo su stajali šutke pred rakom, držeći se za ruke, pa naposljetku jedan za drugim za Hrvojem bacili po jednu bijelu ružu. A onda je bratu ponovno pozlilo.
Ranije ujutro, sa svih strana u ulicu Drage Gervaisa pristizala je ožalošćena rodbina, naći se roditeljima i olakšati njihovu bol. No, kako je dan odmicao i kako se približavao odlazak na posljednji ispraćaj, Hrvojevi roditelji nisu izdržali. Oko podneva, ispred ulaza u zgradu stiglo je vozilo hitne pomoći.
Kain i Abel
Desetak minuta poslije iz stana je izašao Hrvojev ujak Valent i rekao da je hitna stigla kako bi roditelji primili infuziju. Također, potvrdio je da se mlađi brat Tomislav nalazi u stanu, kamo je stigao u ranim jutarnjim satima.
– Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Kao da ubojstvo našeg djeteta nije samo po sebi tragedija, zar bi još trebalo biti i kao u Bibliji, da je Kain ubio Abela – rekao je ujak Valent.
