Hrvatski redatelj Branko Schmidt rođen je u Osijeku 21. rujna 1957. godine od oca Friedricha i majke Mire. Ima brata Franju, pisca. Filmom se kao mladić počeo baviti amaterski u osječkom kino klubu Mursa. Nakon kratkotrajnog studija ekonomije, upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, studij filmske i TV režije. Godine 1981. radi svoj diplomski rad, zapaženu TV dramu "Rano sazrijevanje Marka Kovača". Slijedeće godine snima TV dramu "Hildegard" koja je bila proglašena najboljom TV dramom na području bivše države. Godine 1988. režira svoj prvi cjelovečernji film "Sokol ga nije volio" prema istoimenoj drami Fabijana Šovagovića te na pulskom festivalu osvaja nagradu za debitanta godine.
Za njegov redateljski izričaj presudan je bio utjecaj profesora Kreše Golika koji mu je dvije godine predavao na Akademiji dramske umjetnosti, te Fabijana Šovagovića, čija mu je glumačka strast i predanost poslu trajna inspiracija. No od Sokola godinama kasnije nije dobio dobre kritike. Krajem 80-ih i početkom 90-ih bio je smatran redateljem Tuđmanova režima, a kasnije se - unatoč boljim filmovima - te reputacije nije mogao riješiti. Dugo čekano priznanje dobio je za “Metastaze” (2009.), a s “Ljudožderom vegetarijancem” (2012.) potvrdio je novostečeni status jednog od trenutačno najzanimljivijih hrvatskih redatelja. “Ljudoždera”, je u prvih sedam dana pogledalo 3700 ljudi, a filmski kritičari Schmidta su ga bez iznimke nahvalili.
- Cijelo vrijeme “Sokol” mi se naturao na nos, postao mi je kao nekakav kompleks. Često bi mi ljudi govorili: “Dobar ti je ovaj film, ali 'Sokol'...” Počeo sam ga i mrziti na neki način. Ali eto, s “Metastazama” je to napokon prestalo - rekao je Schmidt.
Prije "Ljudoždera vegetarijanca" jedan mu je liječnik rekao: 'Sad ćeš na opreaciju kod nas pa ti možda izvadimo koji pogrešan organ. Ali ako snimiš ovo što planiraš, možda dobiješ i metak'”, priznao je. Nakon što su odgledali film drugi su mu liječnici rekli da je malo i pokazao.
Tijekom karijere Schmidt je snimio mnoge drame, dokumentarne filmove, te dječju TV seriju "Operacija Barbarossa" (1989.) prema djelu književnika Ivana Kušana. U devedestima režira još tri cjelovečernja filma "Đuka Begović" (1991.), "Vukovar se vraća kući" (1994.), i "Božić u Beču" (1997.) za koji je nagrađen Zlatnom arenom za scenarij. Uslijedili su i "Srce nije u modi" (2000.), Kraljica noći" (2001.).
Tijekom Domovinskog rata šest mjeseci proveo je na prvim linijama fronte i obolio od PTSP-a.
- Nikad nisam tražio medicinsku potvrdu, niti kakve beneficije za to, ali mislim da imam PTSP. Najviše imam problema sa snom, s vremena na vrijeme sam na nekim medikamentima koji mi pomažu. No najefikasnije ga liječim radom - priznao je.
Na frontu je otišao nakon jednog razgovora s Fabijanom Šovagovićem. Schmidt je tada živio u Zagrebu, studirao na Akademiji, ali su ga pogađala događanja u Osijeku i Slavoniji. Šovagović mu je tijekom tog pića rekao: “Kako te nije sram, vidiš što se događa u Slavoniji, a ti ovdje piješ gemište. Kao Osječaninu ti je sada mjesto tamo.” Schmidt se već sutradan pijavio i krenuo u Osijek snimati na prvim linijama. U tih šest mjeseci bio je na fronti od Dervente do Vinkovaca i Vukovara. Napravio je 20-ak dokumentaraca, nagledao se užasa i naslušao metaka i granata, nekoliko puta su jedva izvukli živu glavu.
- Kad smo jednom išli do najdalje točke do koje se moglo prema Vukovaru, koja je već gotovo bila u okruženju, prijatelj mi je dao pištolj i rekao: “Bolje da sam sebi presudiš nego da doživiš ono što će vam se dogoditi ako vas uhvate ondje kamo idete.” Taj mi je pištolj ostao za uspomenu. Kad smo se vratili u Osijek, počeo je napad i granate su praktički padale po nama. Fabijan Šovagović je tamo na snimanju dobio drugi moždani udar, od kojeg je zapravo preminuo godinu dana kasnije. O tome se malo zna, ali zapravo je i on bio žrtva agresije - kaže Schmidt.
Sa suprugom Blankom i kćerima Evom i Emom živi na selu, u Kupinečkom Kraljevcu. Tu su kuću na selu kupili 1991., kad je Osijeku prijetila sudbina Vukovara, pa su htjeli imati nešto gdje će smjestiti roditelje i rodbinu. Na kraju su sami tamo ostali jer Schmidtu se svidjelo da iz sobe izlazi direktno u vrt.
Bio je urednik Dramskog i Dokumentarnog programa HRT-a. Dobitnik je brojih vrijednih nagrada, među inima i Vladimira Nazora (2009. za "Metastaze") za filmsku umjetnost te Zlatne arene za režiju "Ljudoždera vegetarijanca" (2012.) koji je bio i naš kandidat za Oscara. Film "Kraljica noći! (2001.) dobitnik je dvije Zlatne arene: za scenarij i produkciju. "Put lubenica" (2006.) postigao je izvanredne međunarodne uspjehe.