“Čuj, onaj auto od 40.000 morat ćemo otkazati. Za mnom tri auta voze. Bili smo sami, a onda su se pojavili. Vozili smo se 35 kilometara, ja desno, oni desno. Ja smotam, oni smotaju. Ja lijevo, oni lijevo. Ja stanem, oni stanu.... Morao sam bježati, a mislim da ovo za barokni grad moramo otkazati”.
Dogovor prije utakmice
Dio je to jednog od tajno snimljenih razgovora između sudionika kladioničarske afere Offside u kojoj 22 osobe sumnjiče (trenutačno je 21 u istražnom zatvoru, nap. a.) za namještanje najmanje 12 utakmica Prve hrvatske nogometne lige.
U nekim razgovorima spominje se da u namještanju sudjeluju čak i neke kladionice! Kao glavne organizatore operacije, u kojoj se po jednoj namještenoj utakmici zarađivalo desetine tisuća eura, Uskok i policija označili su Vinka Šaku, Dinu Laliča i Admira Suljića.
Njih su trojica pak za svoj “posao” angažirali pojedine nogometaše iz Varteksa, Međimurja i Croatije Sesveta, a sumnja se da su namjestili barem 12 utakmica Prve hrvatske nogometne lige od ožujka do svibnja 2010.
Riječ je o utakmicama koje su se igrale od 22. do 29. kola HNL-a, a način rada bio je jednostavan. Organizatorski trojac našao bi se s izabranim nogometašima u nekoj od sigurnih baza, kao što je bio restoran Fort Apache kod Svete Nedjelje ili hotel Antunović. Ondje bi im dali novac te kazali što hoće - koliko golova po utakmici, koliko po poluvremenu, kada golovi moraju pasti te tko mora pobijediti.
Kladilo se čak i na kaznene udarce, a dobiveni novac dijelio se među onima koji su sudjelovali u namještanju. Krug “dobitnika” proširivao bi se i na one koji bi na osnovi tako namještenih rezultata uplaćivali novac na kladionicama, a te zarade znale su ići i do 200.000 eura po utakmici.
Kako je to izgledalo u praksi, svjedoči primjer utakmice 22. prvoligaškoga kola između Croatije Sesveta i Zadra koja se igrala 27. ožujka 2010. u Zagrebu. Igrači Ivan Banović, Mario Čižmek, Jasmin Agić i Dario Šušak dobili su 22.000 eura koje su podijelili između sebe, i to tako da su Agić, Banović i Šušak dobili svaki po 4500 eura, dok je Čižmek dobio 8500 eura. Namještaljka je bila takva da je trebao pobijediti Zadar, a uza sve to Jakov Surać, kapetan Zadra, dobio je dojavu kako će ta utakmica završiti te je na kladionici uplatio 10.000 kuna. U spomenutoj utakmici Zadar je pobijedio s 2:1.
No, da i namještanje utakmica može biti stresan posao, svjedoče primjeri utakmica čije je namještanje otkazano, bilo da su osumnjičenici posumnjali da ih netko prati bilo da netko od onih kojima je nuđen novac nije htio pristati na prljave smicalice.
Namještanja i propadala
Tako je, primjerice, Šaki i ostalima propao posao na utakmici 22. kola HNL-a koja se 27. ožujka igrala na Poljudu između Hajduka i Varteksa. Prema dogovoru između Šake i Zorana Ivančića, nogometaša Varteksa, tu je utakmicu Varteks trebao izgubiti sa što više golova.
Osim Ivančića su u namještaljki trebali sudjelovati i Miljenko Mumlek i Andrija Balajić te za to dobiti 40.000 eura. Isplata igrača trebala se dogoditi u jednom hotelu u blizini Dugopolja, u kojem su varteksovci bili smješteni. No kako su sudionici priče posumnjali da ih je policija otkrila, odustali su od cijele akcije.
Ako su tada već morali odustati, osumnjičenici su bolje sreće bili pri namještanju utakmice između Rijeke i Croatije Sesveta koja je u 25. kolu HNL-a igrana 14. travnja na Kantridi.
Igrači koji su sudjelovali u namještanju dobili su 45.000 eura, a trebali su poštovati da prvo poluvrijeme i kraj utakmice dobije Rijeka, te da utakmica završi s više od tri postignuta pogotka. Rijeka je prvo poluvrijeme dobila s 2:1, ukupan rezultat bio je 4:2 za Rijeku, a Šaka, Lalič i Suljić su klađenjem na spomenute pojedinosti zaradili najmanje 129.000 eura.
Za namještanje rezultata vjerojatno je najkompliciranija bila utakmica 29. kola HNL-a koja je 8. svibnja igrana između Cibalije i Croatije Sesveta. U tom dogovoru, kako se sumnja, sudjelovalo je čak 10 osoba, a među njima Tomislav Zubak, kao sportski direktor kluba, i trener Goran Jerković te čak osmorica igrača – Mario Čižmek, Dario Šušak, Ivan Banović, Jasmin Agić, Saša Mus, Marko Guja, Miljenko Bošnjak te Ante Pokrajčić.
Najveća zarada na kladionici ostvarena je na utakmici Hajduk – Međimurje, čak 200.000 eura.
Kladionice smanjile zaradu
Za odrađeni posao među sobom su trebali podijeliti 40.000 eura, a dogovor je bio da Cibalia pobijedi s najmanje dva pogotka prednosti, da se na utakmici postigne najmanje četiri pogotka ili više, da Sesvete prime pogodak na samom početku utakmice.
Tražilo se i da za dodatnih 1000 eura igrači Sesveta skrive kazneni udarac, koji je Guja i skrivio. U toj je utakmici Cibalia na kraju pobijedila s 5:0, a sudionici namještanja nisu dobili dogovorenih 40.000 eura koje bi mogli podijeliti među sobom, iako su svi uvjeti ispunjeni, već 21.000 eura. Razlog?
Kladionice su, vjerojatno u nešto sumnjajući, prije početka te utakmice smanjile koeficijent, pa zarada za Šaku, Laliča i Suljića nije bila toliko velika koliko su planirali. No bez obzira na taj “neuspjeh”, sumnja se da je svaki od njih tada zaradio najmanje 30.000 kuna.
No, iako Šaku, Laliča i Suljića trenutačno sumnjiče da su glavni sudionici afere koja je na površinu izbacila svu kaljužu našeg nogometa, vjerojatnije je da su glavni igrači kladioničarske afere ipak bili negdje u inozemstvu.
Da bi to moglo biti tako, vidi se i iz kontakata njih trojice s pojedinim osobama iz inozemstva, s kojima su dogovarali iznose za pojedine utakmice. Stoga će biti zanimljivo vidjeti hoće li se istraga proširivati te hoće li se u uskočko-policijsku mrežu upecati još koja kladioničarska riba.
bravo ljudi. i sad ti idi u školu. zamislite da su ti jadni nogometaši i naučili nešto u školi ma fantazija od bizisa. nitko živ im nebi ušao u treg. ovako budale bili i ostali.