Igor Loborec, 25-godišnji vozač toyote celice kojom su u stravičnoj prometnoj nesreći u Ulici Svetice u ponedjeljak usmrćeni dječak Patrik i njegov otac Dario Puljić, premješten je iz Remetinca u zatvorsku bolnicu. Potvrdio nam je to njegov odvjetnik Gordan Preglej.
>> Želimo ležeće policajce, vozači jure kao ludi. Rijetki stanu pješacima
Otkinuo devet stupića
– Nakon ispitivanja na Županijskom sudu, na kojem mu je određen jednomjesečni istražni zatvor, Loborec je vraćen u Remetinec. Tu ga je pregledala zatvorska psihologinja i uputila u Bolnicu za osobe lišene slobode gdje je u tretmanu tamošnje liječnice koja ga je uspjela stabilizirati. Kod Igora riječ je o akutnoj reakciji na stres – kaže Preglej, najavivši da će se žaliti na rješenje o određivanju istražnog zatvora jer smatra da to što je Loborec 2009. prijavljen zbog prebrze vožnje nije razlog da ga se pritvori po osnovi bojazni od ponavljanja djela.
Jednomjesečni istražni zatvor određen je i vozaču kamiona Stjepanu Brdariću koji je, pretpostavlja se, Loborcu oduzeo prednost kada je iz Ulice Svetice htio skrenuti lijevo.
Policija još utvrđuje brzinu kojom je Loborec vozio, prema riječima očevidaca riječ je bila o otprilike 100 kilometara na sat. O tome da brzina sigurno nije bila mala svjedoči čak devet otkinutih metalnih stupića, a poslije toga i prometni znak koji također nije zaustavio automobil. Toyota je tada prednjim dijelom udarila Patrika i Darija Puljića koji su na mjestu poginuli.
Uhvatio se za glavu
– Kad je na cesti vidio tijela, Igor me prvo pitao je li on to učinio. Kada sam mu odgovorio da jest, uhvatio se za glavu i počeo teturati. Poslije, dok smo sjedili u policijskom vozilu, rekao mi je da bi on, da može, svoj život dao za ova dva izgubljena – priča nam svjedok ove nesreće.
– Ja više ne mogu plakati. Glava će mi eksplodirati – požalio se Igor Loborec.
Čemu čuđenje reakcijama komentatora? Ja isto razumijem da mu je teško, sumnjam da je takav monstrum koji se ne osjeća očajno nakon toga što je napravio. Nitko ne bi htio biti u njegovoj situaciji. Ali smo isto tako previše putaa gledali kako se ovakve stvari koriste za smanjivanje kazne, iako se radi o recidivistima, a s vremenom o poginulima uopće ne slušamo, nego kako je vozaču teško. U redu, teško mu je sigurno, ali žrtve i njihove obitelji trebaju biti na prvom mjestu.