Našli su ga u plitkom grobu u Petrovcu. Nema tome godina i pol da su nakon identifikacije sa sigurnošću mogli reći: “Da, to je on. Dragan Peša, za ukućane Bajo, za suborce Šiljo, 21-godišnji momak iz Viškovaca kod Đakova.”
Majci Dominiki srce je tada puklo drugi put. Prvi put bilo je to kada je shvatila da se njezin Dragan neće vratiti, da nije zarobljen i odveden u Srijemsku Mitrovicu, kao što su joj neki govorili.
– Pričalo se sve i svašta, a Bog zna što je od toga bilo istina. Sve su njegove stvari bile uz njega i mislim da je ubijen na mjestu gdje su ga ulovili – priča Dominika Peša.
Bosiljko Jukić, vukovarski branitelj iz Đakova i jedan od čuvara uspomene na junake i Domovinski rat, priča da je iz razgovora sa suborcima doznao da se Peša vratio u rov po djevojku, vojnikinju u koju se zaljubio na Sajmištu:
– Pretužna je to priča. Bilo ih je četvero na mjestu gdje su ih uhitili. Nju su četnici odveli... – govori Jukić.
Što se događalo, ona ne može pričati. Kaže nam da se jako uzruja kad joj navru sjećanja.
Suzno je i oko majke Dominike dok pogled spušta na fotografije svog najmlađeg djeteta:
– Volio je moj Bajo i glazbu i sport, bio je baš dobar. Nas smo dvoje bili nekako posebno vezani. Kao da smo predosjećali da nećemo dugo biti skupa. Ipak, nije mi htio reći da ide u Vukovar i nisam ni znala da je tamo sve dok Vukovar nije pao. Ne bih mu ja dala da ide – govori Dominika Peša.
Svjesna je ona da bi njezin Dragan ipak otišao. Pa, do odlaska u Vukovar prošao je već toliko toga – najprije je bio prvi hrvatski redarstvenik, zatim je otišao u Baniju i Sisak, a onda je s pripadnicima HOS-a 27. rujna kukuruznim putem ušao u Vukovar.
Borio se na Sajmištu, Mitnici... do samoga kraja.
– Sredinom studenog planiran je proboj iz Vukovara. Branitelji su se putem razdvojili u više skupina. Ona u kojoj je bio Dragan upala je u zasjedu kod Petrovaca – tumači Jukić.
U roku od mjesec dana nakon identifikacije posmrtnih ostataka Dominika Peše njegovoj 78-godišnjoj majci ukinuta je mirovina koju je primala kao majka nestaloga u Domovinskom ratu. No, tromi birokratski aparat još nije uspio posložiti papirologiju nužna da Dominika Peša počne primati mirovinu kao majka poginulog branitelja:
– Ma govorili su da ujku nije rat upisan u radnu knjižicu – odmahuje rukom Draganova nećakinja Vilidana Molnar.
– Ja ne mogu rješavati te papire. Stara sam i bolesna. A unuku šetaju od jednih do drugih vrata eto već više od godinu dana. Sad su joj rekli da moram čekati još nekoliko mjeseci jer sve vojne mirovine idu na reviziju. Možda i dočekam – odmahuje Dominika Peša rukom.
Nije njoj do novca, ali dok gleda vijesti na televiziji i sluša o sve češćim poskupljenjima, zabrine se hoće li moći platiti sve račune. Da je njezin Bajo, satnik iz 204. vukovarske brigade s njom, bilo bi joj lakše.
Sve o obilježavanju 21. obljetnice stradanja Vukovara i ostale priče iz specijala Junaci Vukovara možete pročitati ovdje.
