Premijer Zoran Milanović lakonski je odbacio inicijativu predsjednika Ive Josipovića u vezi s ćirilicom u Vukovaru. Trijumfom države nazvao je poštivanje članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na kojem se temelji ravnopravna uporaba manjinskog jezika i pisma u Vukovaru. Ali, ni on ni Vlada ne odgovoraju jesu li dvojezične ploče postavljene u skladu i sa člankom 8.: “Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.”.
Narušeni odnosi
Tako bi to stvarno i trebalo biti, a ne da imamo narušene međunacionalne odnose, ne samo u Vukovaru. Činjenica je da nigdje gdje su u ravnopravnoj uporabi, jezik i pismo manjine nisu silom nametnuti već su bili ne samo izraz poštovanja zakona već i iskrene želje za suživotom. Svega onoga čega u Vukovaru nije bilo i što premijer, unatoč brojnim inicijativama, pa i onoj predsjednika države, uporno odbija.
I predsjednik Josipović je naglasio kako njegova inicijativa ne smjera na nepoštivanje zakona ili skidanje ploča već joj je cilj i smisao (su)život u Vukovaru. Dojam je da i ta inicijativa ima uporište u članku 8. Ustavnog zakona, ali na naš upit je li Vlada poštovala tu odredbu, predsjednik nam nije odgovorio jer da je o ćirilici rekao sve.
Revolt ili rušenje države
Na pitanje treba li članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iščitavati kao pravni temelj da se pokuša dijalogom i kompromisom riješiti problem ćirilice u Vukovaru, prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci, kaže kako je pitanje što se događa u Vukovaru, je li riječ o revoltu iz kojeg stvarno proizlazi da postavljanje dvojezičnih ploča ne doprinosi dijalogu ili je na djelu rušenje pravne države. Stoga je opasno tražiti pravna rješenja ako se dobrim dijelom zapravo radi o orkestriranju sentimentima Vukovaraca. S druge strane, na djelu je bahatost vlasti koja je uvođenje ćirilice u ravnopravnu uporabu u Vukovaru trebala iskomunicirati na drugi način, kroz dijalog. Međutim, u ovim okolnostima, smatra, najbolje bi bilo to pravno riješiti zakonom kojim bi se područje Vukovara proglasilo područjem od posebnog pijeteta. Ali, nikako ne zauvijek nego za određeno razdoblje, kaže profesorica Barić. I prof. dr. sc. Zvonimir Lauc, ustavnopravni stručnjak iz Osijeka smatra kako je odgovor na naš upit pitanje činjenica, ali da je problem Vukovara puno složeniji od ćirilice.
– Morala se naći mjera i voditi računa o obje strane. Većina bi trebala skrbiti o manjini, ali manjina ne može svojim zahtjevima remetiti većinu, izazivati. O tomu govore i odluke Europskog suda o burkama u Francuskoj i zabrani gradnje minareta u Švicarskoj – kaže profesor Lauc koji je pomalo razočarano dodao kako nam nedostaju visokostručni i etički principi, a osobito pravna kultura.
>>Nemamo ništa protiv ćirilice, ali za nju je još rano u Vukovaru
