Ja sam Maja, drago mi je. Imam šest godina. Idem se ja sada igrati, vesela i bistra djevojčica, učenica 1. razreda Osnovne škole u Gračacu, upoznala se s novinarima. Ušla je u garažu u kojoj je jedan krevet na kat, u kojoj posljednjih desetak dana živi s ocem, 47-godišnjim Radovanom Dragosavcem. Otvor u podu, tik uz krevet, ukazuje na to da je garaža, veličine jedva 30-ak četvornih metara, građena za automehaničarski obrt.
Taj je otvor možda i najmanja opasnost za malu Maju. Garaža prokišnjava pa je krevet postavljen bliže jedinom prozoru, zbog čega je Maji i njezinu ocu noću još hladnije. Nema grijanja, vode, a ni sanitarnog čvora. Garaža je puna vlage i smrada automobilskog ulja. Treptavo svjetlo dokazuje da struje ima. No, i da ima pećnicu, Radovan Dragosavac ne bi je upalio zbog straha od strujnog udra. Suznih očiju samohrani otac nam je ispričao:
– Prije tri godine vratio sam se s ocem i kćeri iz Vojvodine u Hrvatsku. Živjeli smo u selu Donja Ploča u napuštenoj kući bez struje i vode, ali smo imali drva. Maja je ove godine krenula u školu u Gračac, udaljen 32 kilometra, zbog čega smo odlučili doći u Gračac. Jedna gospođa dala nam je besplatni smještaj u rujnu, ali nismo smjeli paliti bojler ni išta drugo, samo lampu prije spavanja. Nisam smio ni dijete okupati.
Za listopad smo platili 1.000 kn, a sada više nemam novca. Dobivam mjesečno 925 kuna socijalne pomoći, nemam za smještaj u Gračacu, a niti za vožnju od Gračaca do D. Ploče – objašnjava R. Dragosavac zašto je potkraj studenoga bio prisiljen na život u garaži poznanika. Nikome nije želio biti na teret, pa je kupio i parcelu u Gračacu. Nedavno je od države dobio i zatraženi građevinski materijal. Treba stići na proljeće, kada će početi graditi kuću.
– Da u Gračacu ima posla ja bih kao limar, autlakirer i profesionalni vozač uspio zaraditi za smještaj i hranu. No, teško je ovdje. Ljudi su dobri, suusjedi nas pozovu na obrok, a Maju na crtani film. Voljeli bismo imati neki smještaj do proljeća ili ljeta, dok ne sagradimo nešto. Ima praznih stanova u Gračacu, no iz Općine kažu da su državni. Nudio mi je i neki rođak načelnika općine privremeni smještaj, no i tamo nema uvjeta, čak i dimnjak prokišnjava. Ima puno praznih kuća, ljudi u Srbiji, no nitko mi nije ponudio da mu čuvam kuću. Pisao sam i političarima, ali ništa – priča Radovan, zabrinut za svoju kćer.
– Noću se stisnemo ispod puno deka pa izdržimo. Nedavno je bilo i minus 11 tijekom noći, a bit će i hladnije. Prije par noći na glavu nam je došao i miš, nisam znao da li da plačem ili da se smijem – kaže nam R. Dragosavac pogledavajući prema kćeri, koja na upit što bi htjela za Božić spremno odgovara:
– Barbiku, medu i sirenu! I bor bih voljela, ove ukrase sam sama škarama izradila. Da, voljela bih i da tata o ja živimo negdje gdje će nam biti ljepše! Svi koji žele pomoći ocu i kćeri Dragosavac novac mogu uplatiti na tekući račun 2340009-3213060532 u Privrednoj banci Zagreb ili pomoć poslati na adresu Tomingaj Tupale 39, 23440 Gračac. Gospodina Dragosavca može se doiti na broj 099/7933 734.
Zalosno!Da sam blizu njih dvoje sigurno bi dobili mnogo toga ovako iz daleka ,nazalost, preostaje mi samo \"knedlu progutati\".Nadam se da ce poslije ovoga clanka javiti dobri ljudi i pomoci na bilo koji nacin.