Teško je govoriti o Margaret Thatcher a da se ne upadne u aporije. O mrtvima sve najbolje, kaže se, većina komentara, poput onoga premijera Davida Camerona, u ponedjeljak i jest bila apologetska, ali činjenica je da je rijetko koja osoba toliko polarizirala Britaniju kojoj je bila na čelu u tri mandata, od 1979. do 1990. S jedne strane Čelična lady, (ovu je kovanicu smislio ruski novinar inspiriran Bismarckom, nap. a.), heroina nove klase, podmlatka korporacija yuppieja koje je stvorila, ali i konzervativka koja je povukla oštre poteze u doba kad je Britanija bila na koljenima. S druge strane, tačerizam je kod mnogih sinonim za bešćutnost. Otkazi, tri milijuna nezaposlenih, Falklandski rat, udarac po Sjevernoj Irskoj, nadimak “milk snatcher” jer su ukinuli mliječni obrok u školi, činjenice su koje su generacijama duboko u svijesti. Ma koliko morbidno bilo, godinama se pripremaju zabave za dan njezine smrti.
Birali su je tri puta
– Nitko nije mogao upravljati državom bez dogovora sa sindikatima. Bili smo “europski bolesnik” – kazao nam je jednom prigodom, u dugom razgovoru, Robin Harris, tajnik i prijatelj, ne libeći se govoriti i o privatnoj strani.
– Otpustili smo mnogo ljudi, posebno u brodogradilištima i rudnicima. Dali smo im velike otpremnine za edukaciju, preusmjerenje... – ističe Harris, no je li realno očekivati da 50-godišnji radnik u tome uspije?
– Trebao bi moći. Ako mu date novac i ponude za edukaciju, ali i ako ima poslova. No ako ih nema, ako je ekonomija zapletena u regulacije, imate problem. Svi mlađi od 50 godina moraju natrag na tržište rada – sumira. U stvarnosti je to bilo drugačije, dio ljudi jedva je preživljavao, mnogo ih se iselilo iz zemlje – poput medicinskih sestara jer su zbog rezanja troškova uvjeti rada bili nemogući – drugi se dio obogatio, korporacije dobile moć. Često je bilo ironično, baš kao u pjesmi Shipbuilding Elvisa Costella. Da, zatvorili su brodogradilišta, no – evo – ponovno ih otvaraju. Gradit će u njima brodove za Falklandski rat. Jesu li novi kaput ili bicikl vrijedni poginulih, pita se Costello.
– To je propaganda. Nije bila nevoljena, nezadovoljan je bio manji dio ljudi. Birali su je tri puta. Imali smo tri milijuna nezaposlenih, no od sredine 80-ih stvorili smo milijun novih poslova. Do M. Thatcher nitko nije rješavao probleme. Thatcher je natjerala ljude da se suoče sa stvarnošću. Prijašnje vlade održavale su industriju poticajima i tiskali novac kad zagusti. Prividno je bilo dobro – kaže. Nije M. Thatcher bila jedina koja je znala kako riješiti problem, samo – jedina se usudila, kaže. Odgojena u metodističkoj obitelji, kći vlasnika dućana, bila je uvjerena da je jedino rješenje da se čovjek osloni na sebe i radi. No mogu li to svi?
– Ako je ona mogla iz tako, objektivno, lošeg položaja doći na vrh, mogu i drugi. Vjerovala je u rad i disciplinu. Ne očekuj pomoć, pomogni sam sebi – kaže. No je li suosjećala s ljudima? Ili, kako bi rekao Adrian Mole, odnosno autorica Sue Townsend: Plačete li, gospođo Thatcher, u snu? Budite li se noću s tri milijuna (nezaposlenih) na umu?
Jedina žena
– Jest, suosjećala je. Naročito zato što je vjerovala u rad i radnu etiku. Uvijek je govorila da bi joj najgore u životu bilo ne raditi. Cijelo je vrijeme radila, zato je i mrzila kad je otišla s premijerske pozicije. Nezaposlenost demoralizira ljude, tvrdila je – kaže. Ponekad se o Thatcher govori kao o feminističkoj heroini.
– Ako ste jedina žena u vladi, prirodno je da će to svi primjećivati. Voljela je biti jedina žena. I to joj je bila prednost. Pogotovo zato što je dobro izgledala i bila je toga svjesna. Da, koristila je svoj izgled, ali ne na neprikladan način – kaže. Muškarci su je nagovorili i da u govoru parafrazira skeč o mrtvoj papigi Montyja Pythona.
– Nije znala tko i što su oni – kaže Harris. Bila je nesigurna, je li to zaista smiješno, dvojila je, ali je pred mnoštvom ljudi, prije izbora, ipak citirala Johna Cleesa: “Laburistička stranka je mrtva papiga. Bivša papiga. Uginula, otišla u nebesa, gleda ljubičice odozdo”, izašlo je iz njezinih usta.
>>Podržala je Hrvate i razotkrila zločinački Miloševićev režim