Neće biti spektakularnog ukidanja ključnih odredbi Zakona o kaznenom postupku (ZKP), a jednako tako neće biti ni "potopa" svih antikorupcijskih predmeta.
– Odluka koja je pripremljena na Ustavnom sudu u povodu zahtjeva za ocjenu ustavnosti ZKP-a neće sadržavati ništa dramatično, a hajka koja se zbog nje podigla potpuno je nepotrebna – rekao je jedan od ustavnih sudaca izravno uključenih u izradu odluke o sudbini zakona koji je istrage povjerio tužiteljima.
Nije toga ni bilo u praksi
Ustavni sud ocjenjuje, što je posebno važno u kontekstu aktualnih procesa koji se vode po novom ZKP-u, od suđenja Ivi Sanaderu, HDZ-u, za Podravku, Hypo banku, Poštansku banku i druge, da je koncept ZKP-a ustavan, dok u suglasju s ustavnim načelnima nisu pojedine zakonske norme. Kako tvrdi naš izvor koji je dobro upućen u tijek i sadržaj ustavnosudske odluke, ustavni suci su (iako se osporava 90 posto ZKP-a) neustavnim proglasili pedesetak odredbi Zakona i dali zakonodavcu rok od šest mjeseci da ih uskladi s Ustavom. No, ne radi se o ključnim normama, već o onima koje su evidentno neustavne, ali u pravilu uopće nisu ni korištene u praksi. Proizlazi, dakle, da ni to što će dio normi ipak biti ukinut neće utjecati na aktualne postupke jer dokazi koji bi teretili Sanadera, Mladena Barišića ili bilo kojeg drugog od optuženika u korupcijskim aferama nisu izvođeni primjenom odredbi koje neće preživjeti.
Među člancima ZKP-a kojima više ne bi bilo mjesta u Zakonu je odredba o nezakonitim dokazima. Radi se o mogućnosti da se u slučaju osobito teških kaznenih djela primijene i oni dokazi koji nisu zakonito pribavljeni. Ustavni suci se slažu s odvjetnicima da je to nedopustivo, te da nezakoniti dokaz ne može imati opravdanja. No, od toga ukidanja neće nastati nikakva šteta jer ni u jednom slučaju iz prakse nije upotrijebljen nezakoniti dokaz.
Među odredbama koje će biti ukinute je i ona o mogućnosti nadziranja razgovora između okrivljenika i njegova branitelja. No, slično kao i s prethodnom, i s gašenjem ove norme ne bi trebala nastupiti nikakva posljedica u predmetima koji su u tijeku budući da u praksi razgovori odvjetnika i njegova klijenta gotovo i nisu nadzirani.
Ustavni sud je, prema našim informacijama, uvažio i primjedbu da je preširok katalog kaznenih djela zbog kojih se u sklopu istrage mogu primjenjivati mjere tajnog prikupljanja podataka (prisluškivanje, praćenje, tajno snimanje, presretanje e-mailova...). Primjena takvih istražnih metoda kojima se najviše zadire u temeljna ljudska prava dopuštala bi se samo za najteža kaznena djela, a ne i za bagatelna. Ipak, ni to ne bi smjelo ugroziti ni jedan aktualni postupak jer se prisluškivalo samo u najtežim predmetima, što će biti dopušteno i nakon odluke Ustavnog suda.
Odvjetnici će se razočarati
Ipak, u nekim stvarima USKOK-u će se malo podrezati krila. Tako će se nad istragom uvesti sudska kontrola, odnosno na državnoodvjetničko rješenje o pokretanju istrage ubuduće će se moći uložiti žalba. Svojevrsnu reviziju doživjet će i takozvane oprosnice na koje ima pravo glavni državni odvjetnik. Taj institut neće biti ukinut, ali će ustavni suci najvjerojatnije reći da nije dobro uređen, te uputiti zakonodavca na to da ga bolje uredi. Također, trebali bi se smanjiti rokovi lišenja slobode, dok bi norme o glavnoj raspravi doživjele minimalne korekcije.
Odvjetnici će najvjerojatnije biti razočarani jer Ustavni sud, tvrdi naš izvor, neće ukinuti odredbe prema kojima branitelji ne mogu biti prisutni pri ispitivanju svjedoka u istrazi.
Smiješno, tragedija ustavnog suda nije još završena. Ustavni sudci smatraju da bi oni trebali ići u mirovinu s 55 godina s privilegijom!!! Liječnici s druge strane moraju raditi i nakon što su zadovoljili kriterije za mirovinu. Ako liječnici i odu u mirovinu, po ustavnim sudcima trebali bi imati mirovinu koja je četiri puta manja od ustavnih sudaca. U ZAKLJUČKU: ustavni sud je sramota! Ustavni sudci su nam većinom smeće, izdvojeni su kao smeće. Što je najgore ustavne sudce nije ni sramota što su smeće, kao što sram ne zbog toga ne osjećaju ni saborskom kokošinjcu, niti u kokošinjcu ministarstva pravosuđa. Da nema pritiska iz EU, pravosuđe u hrvatskoj bi bilo na razini Somalije. Ovako s pritiskom iz EU, hrvatsko pravosuđe je na razini rumunjske, ili Albanije, Srbije i Bosne. Drugim riječima smeće.