Crkva može biti zadovoljna. Jako zadovoljna. I to ne samo rezultatima referenduma koji je potaknula udruga “U ime obitelji”, a iza koje je crkveni vrh i službeno stao, nego još više činjenicom da je referendumska pobjeda i na crkvenu i na javnu scenu iznjedrila potpuno novu generaciju, novu energiju i nove ljude koji dolaze “iz baze” i koji su kadri mijenjati lice svijeta. Naime, cijela je inicijativa krenula za Crkvu neuobičajenim tijekom, a to je – iz njezina “potpalublja”.
Smjer je inače, u pravilu, uvijek drukčiji. Ideje i inicijative kreću s crkvenog vrha, predlažu ih i provode biskupi, pa hijerarhijska piramida godinama funkcionira tako da u tome jednosmjerju posve pasivizira vjerničku bazu koja za sve čeka inicijativu odozgo i umrtvljeno gleda u crkveni vrh što će novoga skrojiti. Međutim, neke u toj bazi očito su zaboljeli vratovi od gledanja u vis i toga iščekivanja, pa su se počeli osvrtati oko sebe i gledati što sami među sobom mogu učiniti. Od silnog čekanja na one odozgo pokazalo se da su mnoge dobre inicijative propadale jednostavno zato što crkveni vrh nema ni dovoljno fleksibilnosti ni instrumenata, ali ni iskrene želje za promjenom stoljetnog modela funkcioniranja, pa su inicijative odozdo često zapinjale na putu prema gore, a često nisu ni dolazile do pravih adresa.
A teme su itekako bile zajedničke i vrhu i bazi jer su se odnosile na kršćanske fundamente, što se sada najbolje vidi na pitanju definiranja obitelji kao zajednice muškarca i žene. Nekolicina vjernika i nekolicina svećenika, ukratko mala grupa entuzijasta, uspjela je upravo iz baze pokrenuti gotovo pravu oluju koja nije mogla ravnodušnim ostaviti ni crkveni vrh koji se ispočetka držao indiferentnim. Kad je vidio da to uzima maha i da mobilizira goleme mase, nije se mogao ne uključiti pa je dao svoj blagoslov.
Za samu Crkvu ovo je, dakle, ohrabrujući trenutak za budućnost, upravo zato što se mijenja smjer komunikacije, ali i odnos snaga između ukočena klerikalizirana vrha i mobilne laičke baze, koja se odrekla dojučerašnje pasiviziranosti u ime konkretnog i angažiranog kršćanskog svjedočenja u suvremenom društvu koje je kršćanskim i uopće religijskim vrijednostima sve nesklonije i nesklonije. Pa rušeći sve pred sobom, ruše se i neki od društvenih temelja, standarda i normi života. Kršćanska i vjerska baza pokazala je da je kadra tome se suprotstaviti, a crkveni vrh to podržati. Nadajmo se da je to isključivo u ime ljubavi koja kršćanima uvijek mora biti na prvome mjestu, što potvrđuje upravo sam papa Franjo. Sve ostalo bilo bi kontraproduktivno i za društvo i za samu Crkvu koja je ovim referendumom pokazala svoju istinsku vrijednost i snagu.
Jedan od zanimljivijih komentara o ovom referendumu, moram priznati. Novi kut gledanja - g. Pavičiću svaka čast na promišljanju i kreativnosti, ugodno osvježenje pored "novinara" i "kolumnista" koji svoj posao smatraju tajničkim - prepisivanje i ponavljanje već sto puta napisanog i izrečenog. Hvala!