Predstavnici 80 organizacija za ljudska prava, iz Europe i šire, okupljenih u European Dignity Watch, u zajedničkom su priopćenju podržali provođenje referenduma o ustavnoj definiciji braka u nedjelju 1. prosinca.
– Pozdravljamo referendum kao nastojanje da se očuvaju i učvrste najosnovnije ustanove ljudske civilizacije: brak i, naravno, obitelj.
S obzirom na to da EU nije nadležna za definiranje braka, želimo vas ohrabriti da ostanete uz svoje sugrađane i poduprete ih na svaki mogući način kao njihovi službeni predstavnici u Europskom parlamentu. Referendum je potpuno sukladan s hrvatskim pravom i pravom EU – poručuju europske udruge hrvatskim zastupnicima u europarlamentu i javnosti.
Oni ocjenjuju da tradicionalni brak nije diskriminacija, već odraz razumijevanja ljudi koji misle da je to samo zajednica muškarca i žene, i ništa drugo, te da je temeljno dobro društva.
– Prihvaćanje ovakvoga razumijevanja braka ne oduzima ničija prava, već jednostavno čuva i štiti najbolji i najpotrebniji okvir za rađanje djece i za podizanje i formaciju budućih naraštaja.
Sadržaj referenduma 1. prosinca odražava zrelost hrvatskoga naroda i same demokracije u Hrvatskoj jer istinski teži zajedničkom dobru – ne samo jednoga dijela društva, nego svih građana i zemlje u cjelini – smatraju udruge za ljudska prava, čestitajući čak i parlamentarcima "što imaju građane javno angažirane u demokraciji vaše zemlje".
Ljudi moji, stvar je ozbiljna da ne može biti ozbiljnija. Naime, kao građanin ove zemlje jako sam zabrinut zbog toga kako će se u ponedjeljak, kad se dozna da je velika većina ljudi izišlih na referendum glasovala "za", osjećati naši predragi vođe, učitelji i usrećitelji Pantovčački Ivek, Banskodvorski Zoki, Pusić Veki i Opačić Milančica, kao i naši predični sabornici i osvjedočeni humanisti Grbin Pećko, Stazić Neno, Radoš Jole i Kolman Igi, a i prevrtljivi Lesar Dragec. Bojim se da njihovo humano srce ne prepukne od goleme tuge i silna razočaranja u nezahvalne i drske podanike koji su se drznuli razmišljati vlastitom glavom. Pa to je politički zločin nezapamćen na ovim prostorima (i šire). Gdje li su samo ona stara dobra vremena kad je narod pjevao ode svojim vođama, učiteljima i usrećiteljima (druže Tito, mirisavo cvijeće, cio narod za tobom kreće), bespogovorno ih slušao i nosio ih kao malo vode na dlanu!