– Nov doživljaj – kaže, sagne glavu i nasmije se. Osjećaje je naučila potisnuti pa tom šturom rečenicom opisuje svoje prvo sudjelovanje na sjednici Skupštine Grada Zagreba. Tek je kasnije u razgovoru priznala da je toga prvog dana sjednice bila nevjerojatno uzbuđena, isto toliko iznenađena slobodom govora, načinom izražavanja ostalih političara, svime...
U povijest se Katarina Tonković (61) upisuje kao prva gluha zastupnica u Hrvatskoj.
Komunicira znakovnim jezikom i uz pomoć prevoditelja, a s novom kolegicom u skupštinskim klupama nitko od političara bez pomoći prevoditelja nije ni pokušao razgovarati. Ta predsjednica Saveza gluhih i nagluhih u politici se našla nakon što su je sve udruge osoba s invaliditetom izabrale kao svog predstavnika, a u Skupštinu je ušla s liste Milana Bandića.
Gluha je od rođenja
Umirovljena grafičarka u političkom je životu posve nova, a cilj joj je jasan: poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom kojih je, barem prema statistici, deset posto svih Zagrepčana.
– Želim srušiti barijere, i one arhitektonske i one u glavama drugih ljudi. Učinit ću sve da se jasno čuju problemi osoba s invaliditetom, da im se pomogne u zapošljavanju, obrazovanju, da se shvati što im je potrebno. Primjerice, gluhe osobe željne su informacija, žele znati što se u svakome trenutku oko njih događa – kaže. Govori to iskreno, lišena uobičajene političarske proračunatosti. Vjeruje da može.
– Sve dok nisam bila na Skupštini, nisam bila svjesna koliko se otvoreno govori, kako raspravljaju i što u konačnici govore jedan drugome – objašnjava.
Gluha je od rođenja i prva je učenica verbotonalne metode profesora Petra Guberine koja se tih godina počela primjenjivati u SUVAG-u koji je tada i počeo raditi.
U redovnu školu krenula je tek nakon četvrtog razreda kada je tada eksperimentalna metoda polučila rezultate, no u mladosti i nije imala previše izbora.
– Željela sam biti ekonomistica, zatim frizerka. Sve to nisam mogla jer gluhe su osobe nekako svi usmjeravali na grafičku školu. Nije bilo previše izbora, morala sam prihvatiti, no danas, nakon odrađenog radnog staža, ne žalim. Uživala sam u tome poslu – opisuje svoj život.
Samo je jedna želja...
Kaže, u mladosti su predrasude prema gluhima bile znatno veće – smatrani su niže intelektualnim bićima.
Nikad je to nije opterećivalo, danas samouvjereno kaže da je sretna. Pri tome vas gleda ravno u oči.
– Sreća je zdravlje i ispunjenje svih vaših želja – kratko objašnjava. Njezine želje uglavnom su se ostvarile. Ostala je tek jedna, ali nju više ne forsira – sluh.
Najponosnija je na svoje dvije unučice. Znaju da je baka gluha pa starija, šestogodišnja djevojčica govori polako, naučila je znakove, a mlađa, kojoj je tek godina i pol, baki zna znakovnim jezikom pokazati ono najvažnije – čokoladu.
Katarina Tonković povjerenje koje je dobila na sastanku svih udruga osoba s invaliditetom neće izigrati. Tako barem ponavlja.
– Teško mi je odgovoriti što meni znači politika, ali znam da ću ugrabiti priliku da neprestano ponavljam i govorim o problemima s kojima se susreću invalidi. Želim da se čuje i njihov stav, da jasno poruče što misle, što im je najvažnije i da ravnopravno sudjeluju – zaključuje zastupnica Katarina Tonković.
>>Ako je ovo jedini korak, onda je to prebacivanje iz šupljeg u prazno
>>Bandić: Tko je bio u San Franciscu na račun Holdinga i zašto?
