Iako zvuči nemoguće, ipak nije tako i to zahvaljujući programu Panorama360
Prošećite Trgom bana Jelačića 1973. godine ili Trgom hrvatskih velikana (kako se danas zove) iste godine pa skoknite u 2010. godinu!
Iako zvuči nemoguće, ipak nije tako i to zahvaljujući fotoprogramu Panorama360 Zagreba nekad i sad. Koliko su se promijenile gradske vedute tijekom godina doznajte iz "prve ruke" na linku koji je objavio Zagrebački vremeplov na Facebooku.
>>Na Jelačić placu rasle su palme, a umjesto kralja Tomislava stajala je zvijezda
Mada ce mi sada svi napenaliti palce na dolje, ali Jelacic plac je prije imal vise sharma nego danasnji. Jedino je bila greska kaj su se preko njega vozili auti. Danas je sve zglancano, a i nije rekonstruiran kakav je bio prije...i onda su jos napenalili onaj hebeni sator...ziva provincija...pa tak nekaj nema na selu, ali u "metropoli" Zagreb...pitam se zakaj su Jelacic "uljepsali" kad ga sad nagrdjuju sa svakavim jopcima i satorima...za Bozic ajde ide...ali inace...kao da neko bas ne voli Zagreb...a nas Jelacic je bil institucija, spica..na njemu se sastajalo, pilo kavicu, verglalo, ogovaralo...nije bilo zivota u Zagrebu bez spice...a danas je sve nekak na "silu", sve mora biti hip i moderno..pa se jos jemput pitam...cemu onda taj sator...
Bandiću, vidiš li šator negdje?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Evo da se i ja javim....ako se itko okoristio novonastalom situacijom to sam JA. Sto se tice materijalnog nikad nisam vise imao...imam 2 stana i kucu na moru (kupujem i drugu), imam 2 auta, imam posao i struku ali nemam MIR. Nemam prijatelje, imam razbijenu familiju i nisam sretan. Dao bih sve ovo materijalno samo kada bi se sve vratilo na staro. Vecina mojih poznanika bukvalno gladuje a ostatak prijatelja se rastrkao po svijetu. Vise nema onog blagostanja i srece kao nekada jer se drustvo raspada po savovima. Nema osjecanja i iskrenog prijateljstva...sve je samo GOLI INTEREST. Nema onog spokoja kada znas da svi rade i da su manje vise zbrinuti a ne ZABRINUTI.