Povijest je prepuna epizoda koje nas tjeraju na razmišljanje: što bi se dogodilo da su stvari krenule samo malo drukčijim putem?
Priča ovog španjolskog špijuna i njegove nesretne žene tek je nedavno puštena iz Državnog arhiva, a predstavlja jedan golemi "što bi bilo kad bi bilo", prenosi Mashable.
Samouki dvostruki agent Juan Pujol, kodnog imena agent Garbo, bio je ključan u operacijama u kojima su Nijemcima sustavno dostavljane krive informacije, kako ne bi doznali datum i mjesto iskrcavanja vojnika na Dan D.
Dok je radio za britanski MI15, Pujol je uvjerio svoje Njemačke špijunske "kolege", kako upravo u Velikoj Britaniji upravlja mrežom tajnih agenata i kako je siguran da će vojnici napadnuti iz Pas de Calaisa, umjesto u Normandiji.
No samo jedna bračna svađa mogla je biti uzrok promjene tijeka povijesti, a naša bi današnjica izgledala potpuno drukčije da su se Nijemci dokopali pravih informacija.
Iz dokumenata se saznaje kako je Araceli Gonzalez bila iznimno karakterna i snažna žena u svijetu prepunom alfa muškaraca koji su se bavili špijunažom.
U ranim danima upravo je Gonzalez pomogla uvjeriti njemačke špijune kako njezin muž istražuje u Engleskoj, dok je par zapravo živio u Portugalu. I ona je bila ta koja je uspostavila veze s američkim tajnim službama nakon što je Britanska ambasada odbila Garbove špijunske usluge,
Par se nakon nekog vremena preselio u Englesku, zajedno sa svojim sinom, u sigurnu kuću britanskog MI15, kako bi zaštitili Garbov identitet. I tad su počele nevolje...
Kako nije mogla sklopiti prijateljstva u španjolskoj zajednici Engleske, jer se MI15 bojao kako bi dospjeli pod utjecaj pronjemačkih španjolskih agenata, Gonzalez nije preostalo ništa drugo nego žaliti se na englesko vrijeme.
A ono što je najviše mrzila bila je ratna britanska hrana, puna "makarona, previše krumpira, premalo ribe".
Garbov suradnik koji je bio su službi prevoditelja njegove žene, Tomas Harris, rekao mu je kako stalno prigovara što nema nijednog prijatelja, što joj njezin muž ne dopušta uspostaviti kontakt sa Španjolkama u Londonu, niti sa starim prijateljima u Španjolskoj.
Kap koja je prelila čašu bio je odbijen zahtjev za vraćanjem u domovinu kako bi Gonzalez vidjela svoju majku.
– Mjesecima me preklinjala da je vratim doma, pa barem i na tjedan dana – kazao je Harris.
– Kako se stanje pogoršavalo i kako je postajala sve više očajna, počela je prijetiti da će ostaviti muža. No kako to nije izazvalo željeni efekt, zaprijetila je poduzimanjem mjera koje bi pokvarile poslove vezane uz Dan D.
U izljevu bijesa, vikala je: – Čak i ako me ubiju, ja idem ravno u španjolsku ambasadu.
Agent Garbo, poduzeo je očajničke mjere i inscenirao svoje uhićenje, a kao razlog navedeni su njezini ispadi. Gonzalez je obaviještena kako boravi u zatočeničkom kampu, a u posjet je otišla zavezanih očiju.
Nakon sastanka, potpisala je izjavu kako će prestati tražiti dozvolu da se vrati u Španjolsku.
I tako su se nastavili planovi o iskrcavanju u Normandiji, što je pomoglo pobjedi savezničkih sila.
Ovi nedavno otkriveni dokumenti što se sve moralo žrtvovati za uspjeh. Iako je Gonzalez bila presudna karika za karijeru svog muža, platila je najveću cijenu njegova rada.
>> Kolumbija nakon 52 godine rata slavi mir
Juan Pojol, nije Pojol nego Pujol