Da je u Hrvatskoj više obitelji poput Prnjaka, jedno je sigurno – država ne bi imala demografskih problema. Naime, ova obitelj iz Donje Lomnice u blizini Velike Gorice posebna je ne samo u Zagrebačkoj županiji, nego i šire, jer još uvijek su jedini u zemlji s petorkama.
– Ne razlikujemo se puno od ostalih velikih obitelji, ali reakcije ljudi kada čuju da smo petorke uvijek su zanimljive. Najčešće ih zanima jesmo li slični, kako funkcioniramo i uvijek čestitaju mami i tati – kažu sada dvadesetogodišnji Antonio, Luka, Daria, Domagoj i Mihaela, koji kao najveću prednost velikih obitelji navode da nikad nije dosadno te da uz puno braće i sestara lako postaneš tolerantnija osoba koja zna dijeliti stvari.
Danas obiteljima nije lako
Naravno, znalo je biti problema i svađica, ali sve bi se lako riješilo jer su se vrlo brzo morali naučiti zajedništvu. I njihovi roditelji Gordana i Željko Prnjak poručuju da se mladi roditelji ne bi trebali plašiti stvaranja velikih obitelji.
– Sada kada su već odrasli čini se kako odgajanje petorki uopće nije bilo teško, iako je sigurno bilo situacija kada sam mislila drugačije. No, sada se sjećam samo da je u kući uvijek bilo veselo – prisjeća se mama Gordana te napominje kako im je, iako su i ona i suprug bili zaposleni, pomoć Grada puno značila. Velika Gorica omogućila im je, tako, da se sve petero djece bez problema zajedno upišu u vrtić, a pomogla im je i financijski. Ipak, oboje se slažu da je sada teže podići na noge veliku obitelj nego prije, samim time jer je danas ekonomska situacija teža.
Velika Gorica kao mjesto za život sviđa se i petorkama, iako su tamo više vremena provodili dok su bili mlađi.
– To je mali grad koji pokušava pružiti što više. Posebno je ugodna atmosfera za djecu. Kada smo išli u osnovnu školu, tu su nam bili svi prijatelji i voljeli smo provoditi slobodno vrijeme u centru. Danas ipak više vremena provodimo u Zagrebu jer tamo studiramo – kažu studentice novinarstva i kroatistike Mihaela i Daria, uz napomenu da su se navikle čak i na javni prijevoz kojim svaki dan putuju od rodnoga grada do Zagreba na fakultet.
Najstariji Antonio otišao je pak na Fakultet organizacije i informatike u Varaždin, a Luka i Domagoj su se zaposlili. Iako bi većina, odnosno Mihaela, Antonio i Luka željeli karijeru izgraditi u inozemstvu, kada bi ostali u Hrvatskoj, ostali bi živjeti u Velikoj Gorici baš kao i Domagoj i Daria.
Različiti karakteri
– Vidi se po našim pozivima i željama da smo karakterno različiti, baš kao i fizički, no još smo jako povezani kao kada smo bili djeca. Iako se ne viđamo tako često zbog obveza, uvijek izdvojimo vrijeme za zajedničko druženje bar vikendom – kažu petorke ističući da je njihov grad dobar i kada je riječ o ponudi društvenog života za mlade. Uz smijeh priznaju i da, kada s društvom svi odu van, napune pola kluba.
Svaka čast i čestitke obitelji!