Zabiti čavao šupljim čekićem posebna je vještina majstora.
Svaki će ga bez imalo muke u nekoliko zamaha pribiti u drvenu letvu. No, teže je to išlo učenicima koji su se jučer prošetali Zagrebačkim obrtničkim sajmom, a koji se održava prvi put na Zagrebačkom velesajmu. Uporno su udarali, no rijetko koji je udarac pogodio u glavu čavla. Radnici u metalnoj industriji jedna su od 25 djelatnosti koje su obrtnici odlučili demonstrirati posjetiteljima sajma.
Radna mjesta i ušteda
Iako ponajprije namijenjen osnovnoškolcima koji biraju buduća zanimanja, sajam mogu posjetiti svi koje zanima povijest zagrebačkog obrtništva. Tako su RTV serviseri izložili i stare modele televizora, videorekordera i radija, pokazali kako je TV nekad izgledao iznutra, a kako danas, a stavili su tamo i Teslin visokonaponski transformator iz kojeg je nastala sva kasnija tehnologija.
– Želimo promijeniti percepciju ljudi da se takve stvari ne čuvaju i bacaju. Smatra se da se popravak televizora ne isplati, a to nije tako. Mnogi nose svoje televizore k proizvođaču, uz koje je vezana garancija, a njima je, zbog velike količine donesenih televizora, lakše zamijeniti neki dio nego ga pokušati popraviti i tu bismo trebali nastupiti mi manji serviseri – kaže Zoran Stašević, koji je obrtnik 18 godina, iako je u toj struci još dulje. U Zagrebu ima samo tridesetak servisera televizora, dodaje i napominje – odlaskom k njima čuva se priroda, radna mjesta, ali se i štedi novac.
Da nije lako raditi kao obrtnik, svjedoče i kišobranari Cerovečki, jedini takvi u Hrvatskoj. Tri puta su, kaže Božena Cerovečki, mijenjali lokaciju, a dvije su godine, u nedostatku radionice, radili kod kuće.
No, tradicija od 120 godina potakla ih je da idu naprijed, kao i činjenica da njihove kišobrane nose u zemljama Europe i svijeta.
– Radimo i šestinske kišobrane rukom. Jedini su stroj šivaće mašine na kojima krojimo materijal. Za jedan kišobran potrebna su dva i pol sata – kaže Tomislav Cerovečki, četvrta generacija kišobranara u obitelji.
Možda i buduće zanimanje?
Posjetitelji mogu vidjeti i suvenire, kao što su mini instrumenti koje umjetnik Goran Martini izrađuje u limenkama, ali i iskušati se u svemu što vide. Tako mogu na kožnoj galanteriji izraditi torbe, aranžirati pušleke kod cvjećara, slagati crepove na krov, urediti nokte kod kozmetičara...
– Bez rada ruku neće se moći u budućnosti. S obzirom na to da roditelji u više od 90 posto slučajeva odlučuju u koju će im školu dijete, pozivamo i njih da se prošetaju s djecom i vide što im najbolje leži – kaže Boris Trupec, tajnik Obrtničke komore Zagreb, institucije koja s Gradom Zagrebom i Zagrebačkom županijom organizira sajam. Traje još za vikend, a ulaz je u paviljon 7a, gdje vas čekaju obrtnici, slobodan.
Prije je bilo puno malih obrta, svi ti mali lokalcici koji su danas prazni bili su puni....treba cuvati staru tradiciju obrta i uciti klince kak se prije stvarno delalo...