Radno mjesto na visini od čak 204 metra, smješteno na divovskim dimnjacima, za zaposlenike Vatrostalne Sisak svakodnevna je rutina. Posao je to koji obavljaju po cijeloj Europi, a prizor od kojeg zastaje dah već 15-ak dana mogu vidjeti i Zagrepčani na dimnjaku Elektrane-Toplane na Trešnjevci. Uz identičan dimnjak na Savici riječ o najvišem objektu u metropoli te trećem u Hrvatskoj; viši su jedino dimnjaci Termoelektrane Plomin, koji ima 340 metara, te Termoelektrane Rijeka, sa 250 metara.
Gore-dolje nekoliko puta
Elmir Hajdarbegović nedavno se penjao na dimnjak u Plominu, pola godine radio je na sanaciji dimnjaka u Kaknju u Bosni i Hercegovini, koji je visok 300 metara, nakon čega je s ekipom u zadatak s dobio obnovu zagrebačkog dimnjaka. U šali kažu da je on za njih zapravo "beba".
– U našem poslu nema straha jer tko ga ima, taj ne može raditi. Nema tu posebnog liječničkog nalaza koji jamči da se može raditi na visini, već se sve vidi prvog dana kada netko dođe na posao. Ili izdrži pa se privikne ili odustane – kaže Hajdarbegović.
Na dimnjaku je, dodaje, svakodnevno od osam do deset radnika koji se nekoliko puta penju i spuštaju na skeli. Ona funkcionira tako da se podiže i spušta sajlama, no njih je trebalo najprije podići – pješice.
– Onima u formi potrebno je 15-ak minuta da se uspnu ljestvama do vrha dimnjaka. Ima jedan naš koji se popeo do 150 metara dimnjaka i spustio za 20 minuta jer je nešto zaboravio – prisjeća se Hajdarbegović.
Skela je čvrsta, objašnjava, no nije pričvršćena za dimnjak, već se uz njega vozi na kotačima, pa se na visini i ljulja. Svi su radnici pričvršćeni dodatnim sajlama, a bilo gdje na visini mogu spojiti skele te prelaziti s jedne na drugu. U zraku, opisuje Hajdarbegović, nije jednako ugodno raditi po svim vremenskim uvjetima pa je nezgodno ako puše ili pada kiša. Radnici su različitih godišta, no svi imaju između 24 i 38 godina, odnosno dok su u najboljoj formi za taj zahtjevni posao.
Na pregledu alpinisti
Kako bi se uvjerio da su obveza ispunjene, na dimnjak se u kontrolu penje i Goran Sakoman, koji je zadužen za nadzor.
– To nije moj svakodnevni posao pa mi nije bilo svejedno kada sam se penjao prvi put. Najgore je prvih 50-ak metara, odnosno dok se čovjek penje, kasnije je lakše – kaže Sakoman.
Direktor Sektora za termoelektrane u HEP Proizvodnji Damir Prpić ističe da se svake godine angažiraju stručnjaci alpinisti da pregledaju dimnjake.
– Ovome je već 35 godina i došlo je vrijeme sanacije, a budući da je riječ o zahtjevnom objektu, odlučili smo to temeljito napraviti – kaže Prpić.
Dodao je da je drugi dimnjak na Žitnjaku obnovljen 2010. godine, a da HEP u svom vlasništvu ima još dva dimnjaka u Sisku (140 m i 200 m), dva u Plominu (135 m i 340 m) te po jedan u Rijeci (250 m), i Osijeku (120m).
a gdje zavrsava otrov koji iz dimnjaka bez filtera izlazi van.