I nakon 46 godina, koliko je prošlo od kobne nesreće, nije joj, kaže, lako prisjetiti se te večeri. Dok u ruci drži staru crno-bijelu fotografiju s kćerina rođendana, kaže nam da je snimljena točno tri dana prije nesreće. Nevenka i Jakov Mijatović imali su tada tek 25 godina. On je jedno vrijeme radio noćne smjene u ZET-u kako bi tijekom dana bio s trogodišnjom kćeri.
– Bila je zima. Mene su poslali u Krapinske Toplice na neku konferenciju koja je trajala nekoliko dana. Sjećam se da sam treću noć oko 3 sata dobila telefonski poziv –prepričava danas 71-godišnja Nevenka Mijatović. Zvali su je, naime, da je obavijeste da je suprug Jakov doživio nesreću i na mjestu preminuo.– Te je večeri u Zagrebu bilo jako nevrijeme. Suprug je radio noćnu smjenu kao tramvajski prodavač karata. Za vrijeme radnog vremena udario ga je autobus i nije mu bilo spasa. Bila je to velika tragedija za mene – kroz suze govori Nevenka te dodaje kako su je u svoj toj nesreći iznenadili postupci tvrtke u kojoj je Jakov radio, točnije ZET-a.
Nismo ovlašteni donositi odluke koje su u suprotnosti s tarifnim odredbama koje su na snazi
glasnogovornik ZET-a
– Nudili su mi novac, stan, posao... ali, meni to ništa nije trebalo. Jedinu stvar koju sam od njih prihvatila bila je doživotna ZET-ova karta. A danas sam i bez toga ostala – istaknula je.
Rekli su joj da je ostala bez toga prava i to, kaže, bez ikakvog objašnjenja.
– Nije riječ o novcu, ovaj mi potez teško pada kao čovjeku. Pisala sam ZET-u žalbu, ali mi je odbijena – kaže.
– Izražavajući žaljenje i suosjećanje zbog nesreće koja se dogodila 1969. godine, na koju je Nevenka Mijatović podsjetila, no unatoč kontekstu toga slučaja, sa žaljenjem smo gospođu Mijatović morali izvijestiti da nismo ovlašteni donositi odluke koje su u suprotnosti s tarifnim odredbama koje su na snazi – poručio je Tomislav Jurić, glasnogovornik ZET-a te dodao da ne mogu nikome dati besplatnu godišnju kartu ako to nije u skladu s uvjetima iz Odluke o socijalnoj skrbi.
Nevenka Mijatović, naime, ističe kako joj nije važno ima li besplatan prijevoz ili ne, već da ta plastična plava karta za nju ima simbolično značenje koje joj je, kaže, bez objašnjenja nakon 46 godina – oduzeto.
O bijednici bijedni!! Kako vas nije sramota? Hoće li vam sa njenih par kuna biti bolje? Sramota!