Sve je u njima... u slasnom toplom tijestu sljubile su se arome vanilije i cimeta, grožđice, kandirano voće, naranča, rakija, pinjoli, pa čak i nježna žuta krema od jaja – zabaglione, a sve to zavijeno u rumenu hrskavu koricu bucmaste fritule koja nestaje u trenu i poput ukradenih poljubaca zove na još jednu, pa još jednu...
Dodaci određuju porijeklo i status gazdarice
Fritule, frite, pokladnice, prikle, pa u nekom obliku uštipci... sve do krafni širi se lepeza slasnih vrelih zalogajčića koji prate karnevalske dane, ples, zabavu i maskiranje. Ovisno o dodacima u jednostavno tijesto, fritule su se proširile Mediteranom pa je teško reći gdje im je prava domovina. No poveznica im je – rade se od malo namirnica, a dodaci koji ih definiraju i vezuju za regije stavljaju se prema tradiciji i podneblju i ovisno o statusu kuće iz koje domaćica dolazi.
Omiljeni slatkiš plemića i pučana
VENECIJA je, manje je poznato, prava domovina fritula, jednog od kolača koji je čak nacionalna slastica mletačke države. Pripremale su se u doba karnevala koji je trajao znatno dulje od današnjeg, a njima su se prolazeći gradom sladili svi odreda jer su se pekle u “fritolerama”, malim drvenim kućicama postavljenim na ulicama i trgovima Serenissime. Popularnost fritula održala se do danas, a rumene slastice, kao i većina hrane, prešle su Jadran i došle do naših krajeva.
RAKIJA OD RUŽE jedna je od tajni recepta za dalmatinske fritule, dok ih na otocima znaju obogatiti limunovom i narančinom koricom, a u Istri i grožđicama.
Originalni venecijanski recept kaže da se fritule pripravljaju tako da se prže u svinjskoj masti, a ne u ulju, a za smjesu se koristi aromatično kozje mlijeko. Za zlatnožutu boju zaslužan je šafran. No, kako je riječ o skupom začinu, već se po boji fritula moglo procijeniti u čijoj su kući pripremljene. Pinjoli kao dodatak tijestu davali su posebnu pikantnu aromu prženim fritulama.
