Mnoge okolnosti mogu nam “slediti krv u žilama”, no među njima strah je najbezazleniji. Da bismo bili zdravi i vitalni, krvotok mora funkcionirati uistinu besprijekorno, a najveći su neprijatelji dobre cirkulacije masne naslage u krvnim žilama. Smrznute ruke i noge nisu samo neugodna pojava kod “zimogroznih”, one mogu biti sastavni dio ozbiljnih poremećaja.
– Još je u dalekoj prošlosti William Osler izrekao mudrost koja se i danas često spominje, a to je da smo stari upravo onoliko koliko su stare naše arterije. Bolest perifernih arterija, arterija ruku, a još češće nogu, vrlo je česta bolest u starijih. Može se javiti i u mlađoj životnoj dobi i predstavlja poremećaj protoka arterijama u kojima postoji nesklad između arterijskog protoka i potrebe tkiva za očuvanjem adekvatnog metabolizma – pojašnjava doc. dr. sci. Ljiljana Banfić, pročelnica odjela za vaskularne bolesti Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Rebro.
Ističe da arterije ekstremiteta mogu postati sužene ili čak u potpunosti začepljene plakovima, nakupinama masnih čestica u stijenci krvne žile, čija je posljedica obliterirajuća aterosklerotska bolest, svima poznatija kao začepljenje krvnih žila.
– Nerijetko je ova bolest posljedica visokog krvnog tlaka, neregulirane šećerne bolesti, ali i starenja. Osim arterija udova, proces zahvaća i aortu, arterije ruku, bubrega, trbušnih organa i mozga – kaže primarijus Banfić.
Posljedice mogu biti kobne. Kada su bolešću zahvaćene srčane arterije, upozorava liječnica, najčešće se javljaju simptomi angine pektoris, ali i infarkt srca kao najozbiljniji oblik. Ono što laički nazivamo lošom cirkulacijom, a u medicini se zove periferna arterijska insuficijencija, potencijalna je tempirana bomba za organizam.
– Oboljeli od periferne arterijske insuficijencije imaju dva do šest puta veći rizik za nastanak sličnih promjena na srčanim i moždanim arterijama, što im povećava rizik od srčanog i moždanog udara, odnosno rizik od smrtnog događaja – kaže dr. Banfić.
Zbog bolova u nogama smanjena im je i kvaliteta života, a simptomi se vrlo često javljaju i tijekom običnog hoda. Prisutan je i rizik od komplikacija, kao što je gangrena, a u najgorim slučajevima i amputacija udova. Pojava hladnoće i bolova u stopalima, osobito za hladnog vremena, može biti dodatni provocirajući čimbenik koji pogoršava cirkulacijske probleme. S obzirom na to da se simptomi javljaju pri pojačanim naporima, liječnica upozorava da kod tjelesne neaktivnosti bolest često postaje uočljiva tek kad poprimi već uznapredovale oblike.
– Vožnja automobilom i dizalom, izostanak gimnastike, sporta i bilo kakvog kretanja zapravo uopće ne pružaju priliku da se razotkrije cirkulacijski problem. Kada se još pridodaju problemi metaboličkog sindroma koji poprima pandemijske razmjere u modernom društvu, tada postaje prilično jasno kolike su dimenzije problema poremećaja arterijske cirkulacije – ističe voditeljica radne skupine za angiologiju Hrvatskog kardiološkog društva.
Kao jasan znak da treba potražiti liječničku pomoć navodi trenutačnu bol u nozi koja prelazi u osjet hladnoće u oboljelom dijelu, nakon čega se javlja gubitak normalne ružičaste boje kože koja postaje blijeda ili plava. U takvoj se situaciji, kaže, ne bi smjeli upuštati u laičko procjenjivanje jer je to gubitak vremena do postavljanja dijagnoze i liječenja, a pacijent može ostati bez bolesnog prsta, stopala ili čitavog dijela tijela.
Preventiva čini čuda
I kod same sumnje u bolest treba se obratiti liječniku obiteljske medicine koji će pregledati bolesnika i eventualno ga uputiti na testiranje protoka arterijama udova. Mogućnosti preventive ovdje su velike; liječnica ističe da se mnogo može učiniti prestankom pušenja, liječenjem povišenog krvnog tlaka, sniženjem kolesterola, korekcijom vrijednosti šećera u krvi. Pomažu i terapija za sprečavanje nastajanja ugrušaka u oboljelim krvnim žilama, dijetetski režim prehrane, redovita i brižna njega stopala i tjelovježba.
– Posebno se preporučuju vježbe hodanja u trajanju od najmanje 30 minuta svakodnevno, a minimalno tri do četiri puta tjedno. Hodanje treba započeti zagrijavanjem i postupnim opterećenjem. Kad se pojavi bol, treba stati do prestanka tegoba, a po prestanku boli ponovno nastaviti s treningom – savjetuje dr. Banfić.
Za oboljele od arterijske insuficijencije zimsko je razdoblje, ističe, vrlo delikatno, i to zbog niske temperature i vlage. Simptomi su tada izrazitiji uz rizik pothlađivanja, pa čak i „lokalnog“ smrzavanja, do čega ne bi došlo u zdrava čovjeka.
– Hladnoća dodatno smanjuje protok, uska obuća pogoršava protok u koži i stoga je zimi nužno posebno usmjeriti pozornost na način odijevanja i života. Preporučuje se topla, suha i prostrana obuća. Treba izbjegavati gumenu obuću, tanke čarape, stajanje u vlažnom i mokrom ambijentu – napominje te upozorava na oprez kod zagrijavanja vrućim termoforima, kupanja u vrućoj vodi ili grijanja pothlađenih nogu na pećima jer udovi sa slabijom cirkulacijom imaju smanjen doživljaj osjeta. Također, svaka pa i najmanja ranica može predstavljati bazno mjesto za bakterije koje u području slabo opskrbljenom krvlju postaju posebno agresivne.
– S obzirom na to da je kretanje dio programa liječenja, preporučujemo da to zimi bude u povoljnim atmosferskim prilikama, u suhoj, prozračnoj, toploj obući i odjeći, a ako su prilike nepovoljne, treba naći zatvorene prostore gdje je moguće prakticirati tjelovježbu; grijane sportske dvorane, pothodnike, trgovačke centre, ali i vlastiti dom – zaključuje dr. Banfić.
"Odlično", ja imam hladne ruke i noge od rođenja....