Uskoro će još deset hrvatskih gimnazijalaca, nakon prvih deset prošle godine, iz škole izići sa svjedodžbom/svedočanstvom. Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu završava, naime, druga generacija maturanata, Tatjana, Milica, Dejan, Anja, Danijela...
– Ma nije ova škola puno drukčija od drugih, osim što su razredi puno manji. Prednost je što se tako i među sobom i s profesorima više zbližimo, ali je mana što nas više ispituju – smije se Tatjana Dragičević, koja je na školovanje u Zagreb došla iz okolice Obrovca.
Bez uličnih oznaka
Srpska pravoslavna gimnazija Kantakuzina Katarina Branković ipak se po mnogočemu razlikuje od drugih gimnazija glavnoga grada. Uobičajeni školski program proširen je sadržajima iz srpskog jezika, povijesti, likovne i glazbene umjetnosti, a za 61 učenika u četiri razreda sve je besplatno, od knjiga i pribora, prijevoza, ulaznica za predstave i muzeje, do ekskurzija i smještaja u đačke domove.
– Mnogi od nas su iz obitelji kojima je to važno, a školovanjem u glavnom gradu otvara nam se i više mogućnosti – objašnjava svoje motive Dejan Gledić iz Gvozda.
U pet godina postojanja Srpske pravoslavne gimnazije, smještene u strogom centru Zagreba, ali bez vidljivih oznaka s ulice, đaci nisu imali ozbiljnijih neugodnosti. Trenutačno ih je 10 u četvrtom razredu, 15 u trećem, te po 18 u prvom i drugom razredu.
– Živimo u domu kao i svi ostali, družimo se, nema problema – kaže Milica Mijatović iz okolice Vukovara, a Tatjana ju dopunjuje:
– Za razliku od malih sredina, u Zagrebu se može zaobići i primitivizam i nacionalizam.
Ružne, uvredljive poruke na forumima, čuđenje znanaca nad profesorima Hrvatima koji su odlučili predavati u pravoslavnoj školi i slične reakcije iz vremena kad je škola počinjala raditi do danas su izblijedjele.
– Trebalo je malo vremena, ali sada više nema sumnjičavosti prema našoj školi. Svi se učimo poštovati različitosti, a s mladima je to najlakše – kaže ravnatelj Srpske pravoslavne gimnazije Mihailo Majk Žikić, rođenjem Švicarac, podrijetlom Piroćanac, a Zagrepčanin posljednje tri godine.
U njegovoj školi, inače, u klupama je ponajviše djevojaka, a mnogi su učenici rođeni u nacionalno mješovitim brakovima.
– Nismo imali upita, ali naravno da bi se kod nas moglo upisati i dijete koje nije srpskih i pravoslavnih korijena. Imamo dosta prednosti. Nastava je individualizirana, radi se u malim grupama, đacima je dostupna biblioteka Zagrebačko-ljubljanske mitropolije, koja je bogata starim rukopisima i omogućuje znanstvenoistraživački rad, a s našom svjedodžbom konkurira se ravnopravno na hrvatske i srbijanske fakultete – reda prednosti ravnatelj Žikić.
Cijela je lanjska generacija maturanata upisala fakultete (samo jedan teološki), a s istim su ambicijama i ovogodišnji maturanti.
Malo zagrebačke djece
– Sad je već jasno da Srpska pravoslavna gimnazija nije bogoslovna škola, kako su neki u početku mislili – kaže Žikić. Zanimanje učenika sve je veće, a za dvije godine, kad se planira gimnaziju preseliti u novi prostor za 200 učenika, očekuje se i više zagrebačke djece.
ovaj zadranin od svoje mrznje ne vidi da se ovdje radi o djeci koja nemaju veze sa ratom...zato neka na trosak hdz-a posjeti psihijatra