Glazba je oduvijek moj život, refleksija emocija i osobnih stanja. O kako je neobično čuti svoju glazbu na radiju ili kako dopire kroz prozore automobila na ulici! – rekao je američki glazbenik Lanny Kravitz na početku svoje karijere, sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Do danas se nije puno toga promijenilo. Glazba mu je i dalje sve. U 47. godini života izgleda poput mladića koji je svojim glasom i prepoznatljivom gitarom osvojio mase prije više od dvadeset godina, a o tome gdje se sve njegova glazba može čuti, bespredmetno je razgovarati, jer ona je postala globalno dobro. Glazbeni kritičari melodije su mu uvijek opisivali kao nedovoljno “crne” ili nedovoljno “bijele” i trpali ga u ladice koje su Lennyju nepoznanica. Upravo zato, preispitujući sebe i svoje podrijetlo, svoj deveti studijski album – nagrađen Grammyjem – nazvao je “Black and White America”, a u sklopu istoimene turneje kojom ga promovira 17. studenoga nastupit će u zagrebačkoj Areni. U Hrvatskoj je već bio; prije tri godine nastupio je u Zadru, no ovo će biti njegovo prvo zagrebačko gostovanje. A kako bi ekskluzivno za Večernji list otkrio koju sitnicu o sebi i svom stvaralaštvu, nakratko je zaustavio francusko gostovanje i posvetio se našoj publici. U Zagrebu će, kaže, nažalost boraviti samo na dan koncerta i odmah ide dalje. Prije izlaska na pozornicu nema posebnih rituala osim zagrijavanja glasa. Na sceni se, kaže, osjeća prirodno pa mu posebne pripreme nisu potrebne ili o njima nerado priča jer su dio njegove intime, a o intimi ne voli govoriti. Ali kada je riječ o muzici, postaje govorljiv i simpatičan sugovornik koji Zagrebu obećava fenomenalan show.
– Bit će nevjerojatno funky! Imam strašan bend, uvjeren sam čak da je najjači s kojim sam ikada svirao. Stvorili smo sjajno ozračje za sviranje, a kada se tome dodaju i scena i interaktivni materijali, sve skupa možete očekivati osebujno i odlično glazbeno iskustvo – kaže Lenny Kravitz.
Uz obećanje da će na koncertu osim novih svirati i svoje stare hitove, objasnio je i zašto mu je novi album višestruko važan i zašto ga smatra svojim životnim djelom.
– “Black and White America” reflektira i secira cijeli moj život: tko sam, kako sam odrastao, što sam promatrao, tko su moji roditelji... Ali tiče se i svijeta i gdje je on danas. Naime, istoimena pjesma s tog albuma nastala je pod utjecajem dokumentarca na koji sam slučajno naletio na televiziji. Njegovi su akteri skupina Amerikanaca koji imaju različite predrasude i koji su ogorčeni smjerom u kojem se Amerika razvija. Ostao sam šokiran njihovim izjavama da ne odobravaju predsjednika afričko-američkog podrijetla, a otišli su i toliko daleko da otvoreno puni mržnje predlažu da ga se treba nekako eliminirati. Osoba sam koja ne razmišlja o rasama i osupnulo me da postoje ljudi koji to još uvijek čine. To me natjeralo da razmislim na tren o svemu te je nastao moj album koji svakim tonom i riječju pobija viđeni dokumentarni film. Stihovi na njemu variraju od Martina Luthera Kinga i njegove misije do mojih roditelja i svega što su oni prošli. A glazbeno me u njemu nešto neobično dira i s njim sam kreativno apsolutno zadovoljan. Ima tu nešto što zaokružuje cijelu moju životnu priču. Zato sam si za stvaranje tog uratka i dao puno vremena i pokušao sam njime obuhvatiti što je više moguće stilova i zvukova. Na albumu je 16 pjesama i sve su na jednom CD-u, no ja ga doživljavam kao dvostruki album. To su za mene dvije polivinilne ploče – četiri pjesme sa svake strane jedne ploče! Ne mogu si pomoći, još uvijek razmišljam u polivinilu, a plan mi je album izdati i na pločama – objasnio je Lenny.
Naime, kada u kontekstu rasa spominje svoje roditelje, želi naglasiti da je odrastao u “crno-bijeloj” obitelji. Mama mu je bila tamnoputa glumica Roxie Roker, a otac Židov Sy Kravitz koji je radio kao televizijski producent. Bili su umjetnici čiju kuću su posjećivali Miles Davis i Duke Ellington, koji je petogodišnjem Lennyju bio tek “neki tip koji svira klavir”.
– Odrastao sam ne znajući ništa o rasama. Kod nas u kući sve je bilo izmiješano. Prvi put sam se nad rasama zamislio kao šestogodišnjak kada su me roditelji doveli prvi dan u školu. Hodali smo školskim hodnikom, a jedan dječak zaletio se prema nama i viknuo mi: “Tvoj tata je bijel!” Nisam razumio što to znači. Bio sam svjestan da moji mama i tata ne izgledaju isto, ali to nisam smatrao jako bitnim ili nekim problemom. Mama mi je tada rekla da moram prihvatiti obje strane svojeg podrijetla, ali da moram znati da će me društvo uvijek gledati kao crnca. Dok nisam malo odrastao, nisam uopće shvaćao što to točno znači, ali učinilo mi se kao dobro polazište i prihvatio sam njezin savjet. U školi sam se družio sa svima. Tek sam poslije shvatio njezine riječi – rekao je slavni pjevač.
Njegovi su se roditelji rastali kada mu je bila 21 godina. S majkom, koja je preminula prije 17 godina od raka, ostao je u boljim odnosima nego s ocem, koji je također preminuo prije šest godina od posljedica Parkinsonove bolesti. Majčin odlazak još uvijek bolno osjeća pa ne čudi da je epohalni album snimao dvije godine baš na Bahamima, mjestu otkud podrijetlo vuče njegova majka.
– Ondje sam s manjim stankama i odlascima praktički odrastao. Bahami su mjesto na kojem se osjećam iznimno ugodno. Kada sam ondje, živim na malenom otoku, u malenom gradu s malo stanovništva koje me gleda kao jednog od njih i koje uopće ne zanima to što sam negdje u svijetu poznata osoba. Mislim da je zdravo imati takvo mjesto i vrlo je inspirativno, pa sam odlučio tamo izgraditi i impresivan glazbeni studio. Bahami su za mene dom. Dani koje sam proživio ondje radeći na ovom albumu bili su ispunjeni čistom glazbom. Tamo živim u prikolici na plaži, jedem ono što uberem u vrtu ili ono što je netom ulovljeno u moru... Raj.
Poznat je po svojem eklektičkom životnom stilu, ali i sklonosti krajnostima. Tako primjerice na Bahamima živi u prikolici, a s druge strane do 2009. godine bio je vlasnik kuće na plaži u Miamiju koju je zvao Modern Bordello, a vozio je i Ferrari koji je odgovarao stilom i bojom kući. Kako je trenutačno na turneji, njegov su “dom” hotelske sobe, a osim na Bahamima, posljednjih godina jedna od adresa stanovanja je i Pariz.
– Na Bahamima živim vrlo jednostavno, a život u Parizu potpuna je suprotnost tome. Ondje živim gradskim životom i u kući! Kada god se zaželim kozmopolitizma, odlaska u muzeje i umjetničke galerije, baleta i opere, skupih delicija i vina..., odlazim u Pariz. Uglavnom, moje dvije adrese stanovanja u odličnom su balansu i spajaju dva ekstrema koje volim, a ujedno oslikavaju i samoga mene – rekao nam je glazbenik.
Još kao dječak glumio je u kazalištu i televizijskim reklamama. Glume se odrekao u korist glazbe, ali ljubav prema njoj nije nestala. Prije dvije godine opet je debitirao u manjoj ulozi u filmu “Precious”, a filmska zvijezda u očima tinejdžera mogao bi postati i ulogom u filmu “The Hunger Games”, koji se temelji na knjizi Suzanne Collins.
– Ljetos sam završio snimanje filma. Moj lik zove se Cinna i svojevrsni je stilist koji je puno više od toga. Poziv za tu ulogu primio sam na Bahamima od redatelja Garyja Rossa koji se oduševio vidjevši kako sam glumio u filmu “Precious”. Razmislio sam i nekoliko dana poslije prihvatio ulogu. I nisam požalio – kaže Lenny.
Lenny je veliki esteta i redovito ga se može vidjeti u prvim redovima modnih revija u kojima uživa s najvažnijom ženom svojeg života – kćeri Zoë. A osim glazbene karijere uspijeva voditi i svoj dizajnerski studio.
– Volim biti zaokupljen različitim stvarima, a uz glazbu mi je posebna strast dizajniranje interijera. Moja tvrtka Kravitz Design trenutačno uređuje interijer tornja u Miamiju koji ima 47 katova. Najnoviji posao je i uređenje predsjedničkog apartmana u Hotelu Ritz koji gradi Phillippe Starck. A uz sve to nikako ne smijem zaboraviti spomenuti i fotografiju koja mi je omiljeni hobi, pa iduće godine planiram održati izložbe svojih fotografija u Parizu, Los Angelesu i New Yorku – kaže zvijezda. Je li s nekim trenutačno u vezi, ne znamo. O takvim stvarima Kravitz ne govori. No, ljubav mu je na popisu stvari koje ga čine sretnim pa pretpostavljamo da ne žudi za njom. A osim ljubavi, evo još nekoliko sitnica koje kada se svjetla pozornice ugase Lennyja Kravitza čine zadovoljnim čovjekom, kakav privatno zaista jest. – Ljubav, dobra večera s prijateljima, vrijeme koje provodim s obitelji... – to su stvari bez kojih ne mogu. Uglavnom, kao i većina ljudi, ne trebam mnogo da bih bio sretan!
@Maja Car Nije esteta, nego estet. Osnovna škola.