Ako sam i ostarjela - duh mi je mlad

Veliki povratak na male ekrane Veri Zimi znače serije "Luda kuća" i, pogotovu, "Odmori se, zaslužio si". Ipak, ne treba zaboraviti da je nedavno s Dejanom Aćimovićem završila snimanje filma "Moram spavati, anđele", a prije nekoliko godina snimila je s Matanićem film "Blagajnica hoće ići na more", sa Sviličićem "Oprosti za kung fu" i s Vrdoljakom "Dugu mračnu noć".

No, tijekom sedamdesetih i osamdesetih proslavile su je brojne uloge u Teatru ITD te u filmovima "Mećava", "Novinar", "Đavolje sjeme"... Trenutačno je u angažmanu u Kazalištu lutaka i sretna je zbog toga jer joj to istodobno omogućuje i glumačku aktivnost i slobodno vrijeme za snimanja.

 Voljela bih da je taj povratak bio u onoj fazi kad sam bila mlađa i ljepša. Čak ne mogu reći da je ta faza bila ona u kojoj sam bila snažnija. Naime, ovan sam u horoskopu i prštim od energije pa kad u sedam uvečer dođem kući, još sam puna adrenalina, još bih snimala  priča Vera koja je upravo privela kraju snimanja svih serija i filmova.

 Mislim da ću se do jeseni malo odmarati, a bome sam i zaslužila  kaže.
Prisjećajući se, zajedno s njom, baš tih vremena kad je bila mlađa, kad su je smatrali "komadom", nužno je bilo zapitati je kako se osjeća stareći.

 Bilo se nekad "komad", ali što ja sad mogu? Starim. Ima "komada" koji izgledaju bolje nego kad su bili mladi, ali ja se ne ubrajam u taj red. Vjerojatno je genetika barem djelomično kriva za to, ali da sam i sama tomu pridonijela  jesam. U svakom slučaju, ni za čim ne žalim i rekla bih  otkako se ne šminkam, krenulo mi je.

Već godinama nisam u miru pročitala novine i popila kavu, nego sam to činila uvijek s hrpom tekstova ispred sebe i po tomu sam shvatila da je riječ o nekakvom come backu. Poznata sam kao "picajzla" koja scenarij mora znati napamet i, eto, u posljednje vrijeme samo čitam i učim tekstove i jedva stignem štogod skuhati  smijući se objašnjava Vera i dodaje:

 Ako i jesam drastično ostarjela u vizualnom smislu, duh mi je živahniji nego ikada, a "pamet" mi besprijekorno funkcionira. Možda čak i lakše podnosim starenje od onih koji se trude ostati "zauvijek mladi" i koji strašno puno ulažu u svoj izgled  misli.
Trenutačno živi na Trešnjevci u blizini placa, s ocem Pavelom, u stanu u koji se preselila iz samoga gradskog središta.

 Nije tata za to kriv. Moj prijašnji stan bio je malen i poželjela sam veći stan. Uostalom, radim i zarađujem pa imam pravo na to. Tatu sam iz Ploča dovela tek prošle godine. I tu, u blizini Trešnjevačkog placa, super nam je  kaže. Dodaje da u tom kvartu uživa već i stoga što mnogo njezinih kolega živi u blizini.

Usto, i kad se kasno poslijepodne vraća sa snimanja, na placu uvijek nekoga ima od njezinih prijatelja ili znanaca prodavača poput "Katarine od cvijeća" s kojom uvijek može skoknuti na kavu u obližnji kafić i pretresti sve više i manje važne stvari.  
Priznaje Vera i činjenicu da je i nju, kao i brojne njezine kolege i kolegice, sustigla pauza u poslu koja joj baš i nije jednostavno pala. Međutim, krizu je prebrodila i, eto, ponovno se vratila na glumačku scenu.

Vrijeme te radne stanke kratila je u, njoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu  kuhanju.
 Kažu da sam dobra kuharica. Ali kuham već tridesetak godina i uživam u tomu. Istina, zahvaljujući tomu u posljednjih godinu dana osim mene udebljao se i tata. Odlučili smo da ćemo odsad jesti samo blitvu i kupus.

Kad kuham, ne držim se nijednoga recepta, nego isprobavam, eksperimentiram. No, priznajem, postoje jela kod kojih eksperimenti ne vrijede, poput recimo  tatarskog bifteka. Znate kako se kaže? Dvanaest začina kao dvanaest apostola. I, zna se  jednom godišnje time počastim svoje prijateljice. I to je  zakon  tvrdi Vera.

Kuhanje smatra vrlo kreativnom vještinom, a još dok je živjela na uglu Gajeve i Katančićeve, u blizini mnogih kazališta, kolege su znali da "kod Vere" uvijek ima nešto fino za pojesti, a njoj je, istodobno, bio gušt kuhati znajući da će uvijek netko svratiti na neki njezin specijalitet i čašu vina jer je i sama, kaže, vinopija. Kaže da se i sama divi onima koji vrsno kuhaju, a pogotovo muškarcima koji su "picajzle" u kuhinji.

 Ne volim ljude kojima se ništa ne da i koji uvijek jedu nešto iz kutijica  iskrena je.
Iako su je smatrali zgodnom ženom, Vera se nikad nije udavala. Kaže da joj u mladosti to nije bio životni prioritet, a u četrdesetima je shvatila da joj, zapravo, nije do toga.
 
Ta pitanja zahtijevaju dugačke odgovore. No, ukratko, nije mi krivo što mi je život otišao u ovome smjeru. Nisam se udala, pa što? Ljubavi sam imala, voljela sam, ali nekima nije suđeno da ostare zajedno. I to je to  zaključuje Vera Zima.