Američki kapital gleda na Hrvatsku

Na globalnoj razini većina država i snažnih korporacija ima velikih teškoća ne bi li osigurala nove kreditne linije, odnosno refinancirala postojeći dug. Iznimka je Amerika koja bez problema uz relativno nisku kamatnu stopu prodaje svoje državne obveznice smanjujući tako deficit stvoren zbog rata u Iraku i zbog državne pomoći gospodarstvu od prvih 700, a potom i 878 milijardi dolara.

Te se obveznice još uvijek smatraju najsigurnijom investicijom, pa ih Kina i dalje kupuje kao i državni fondovi drugih zemalja. I privatni kapital sve se više povlači iz rizičnih zemalja i kupuje američke državne obveznice. Takav trend pogoduje Obaminoj administraciji jer dolazi do jeftinog novca za spašavanje svojih banaka, ali snažno trpe zemlje u razvoju, posebno one postkomunističke Europe kojima pripada i Hrvatska, koje ne mogu osigurati refinanciranje dospjelih obveza.

Teško je doći do novca i to nitko ne krije. Novac je sve skuplji za posudbu ili ga uopće nema! Na globalnom tržištu svaki dolar uložen u američke državne obveznice predstavlja istodobno manjak za države koje trebaju refinancirati dospjele obveze. “Ovo je treći val financijske krize u kojemu najviše pate zemlje u razvoju jer su investicije gotovo presušile”, tvrdi Eswar Prasad, bivši visoki djelatnik MMF-a. One su 2007. godine bile 928 milijardi dolara, u 2008. godini 466 milijardi, a za 2009. procjenjuju se na 165 milijardi. Najnovije analize Svjetske banke najavljuju da će svjetski BDP u ovoj godini prvi put u pola stoljeća zabilježiti negativan predznak kao i vanjskotrgovinska razmjena.

Mnogi analitičari uspoređuju azijsku krizu otprije deset godina s problemima koje danas imaju istočnoeuropske zemlje. Indonezija, Tajland i Koreja tada su se zaduživali u dolarima uz koje su bile vezane domaće valute, a kad su se investitori povukli i središnje banke ostale bez dolara, domaće su valute pale uvećavši ionako visoke dugove, pa su brojne tvrtke bankrotirale. Nakon bolnih rezova i intervencija MMF-a i Svjetske banke, sve te zemlje brzo su se oporavile.

Činjenica je da je tada svjetsko gospodarstvo bilo u uzlaznom trendu, a danas nema argumenata za to da se očekuje brzi oporavak zemalja istočne Europe. Newyorški Wall Street sve to prati, jer mnoge su američke tvrtke uložile u postkomunističke zemlje ili su to planirale prije recesije, pa su trenutačno gotovo svi poslovi stali, ali to ne znači da se ne osluškuju tržišta, ponude i mogućnosti.

Pozorno se prati i sve što se događa u Hrvatskoj koja je prošle godine u Americi nagrađena kao najprogresivnija i financijski najstabilnija zemlja koja je počela reforme. Hrvatskoj ne predviđaju gospodarsko urušavanje jer se očekuje prihod od turističke sezone te pokretanje svjetskih ulaganja zbog ulaska u NATO zato što je to pokazatelj visokih demokratskih standarda i stabilnosti koja američkim financijskim krugovima znači puno više nego članstvo u EU.

Samo prije godinu dana analitičari su komentirali da je MMF suvišan i da bi ga trebalo ukinuti te da dolar prestaje biti svjetska valuta. Danas MMF ulaže goleme napore da od razvijenih zemalja prikupi planiranih 350 milijardi dolara, a trebao bi mu najmanje 1 trilijun dolara za sve nužne intervencije u svijetu. Mnoge se zemlje obraćaju MMF-u za pomoć, a dolar je postao posljednje uporište za mnoge investitore.

Neće biti kraj svijeta, tvrde financijski stručnjaci, bude li i Hrvatska zatražila pomoć od MMF-a, ali je dobro prije takve odluke pokušati napraviti sve što možemo kako bismo se sami pokušali izvući iz krize. U posljednjoj godini dolar je porastao 13 posto što je problem za američke izvoznike, ali svi se slažu da je puno veća korist od snažnog dolara jer Obama može jeftino doći do kapitala i tako osigurati pomoć svom gospodarstvu, a tada počinje i svjetski oporavak.