Antifašizam i(li) komunizam

Predsjednik Stipe Mesić pokušao je u svom tekstu u Novom listu stati u obranu antifašizma, NOB-a i antifašista. Neosporno je da on, kao i oni koji su mu pomagali u pisanju, imaju pravo na svoj stav o povijesnim zbivanjima. To ni oni ne smiju osporavati drugima. Ali jedno je imati mišljenje, a drugo su gole povijesne činjenice. I nije isto što misli Mesić građanin, a što poručuje Mesić predsjednik.

On u svom tekstu, na žalost, negira i izvrće činjenice, i to pokraj već opsežne dosad objavljene znanstveno relevantne povijesne literature, među kojom je i obilje originalnih dokumenata.
Tako nije istina, kako on piše, da se antifašistički pokret želi izjednačiti s komunizmom. Baš suprotno, antifašizam se pošto-poto mora odvojiti od komunizma i komunista koji su antifašistički pokret iskoristili za dolazak na vlast i za uvođenje diktature, što je bila njihova najbezočnija prijevara.

A danas se ti isti komunisti skrivaju pod plaštem antifašista. Zato nije točno ni to da komunisti nisu dominirali NOB-om. Upravo suprotno, oni su sve vrijeme vodili glavnu riječ i na kraju zavladali, a sve neistomišljenike likvidirali, utamničili ili odbacili!

Također je posve neutemeljeno da pobjednici-komunisti nisu ubijali pobijeđene zato što su bili (i) Hrvati. Pa kako onda objasniti činjenicu da domaće hrvatske partizanske jedinice nisu smjele prve ući u Zagreb u svibnju 1945. godine?

Ili kad je Ivan Šubašić protestirao Edvardu Kardelju zbog masovnih pogubljenja hrvatskih domobrana kod Dravograda 1945., na što mu je Kardelj odgovorio: “Hrvati, platili ste”! Zar se više nitko ne sjeća Sime Dubajića i Milana Baste te njihovih opisa likvidacija Hrvata? I četnika koji su se presvukli u partizane zahvaljujući Titovoj amnestiji 1944. godine?

Mesićev vrhunac jest da masovne likvidacije naziva ekscesima. Slovenska povjesničarka Jerca Vodušek Starič mogla bi ga poučiti, jer ona tvrdi ovo, i to ne bez dokaza: “Masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala je i izvela država, a ne osvetoljubivi pojedinci ili skupine.

Izvodili su ih i ovi drugi, potaknuti propagandom vlade, koja je u glasilima i direktivama otvoreno pozivala narod i Jugoslavensku armiju na osvetu. Dio čišćenja u Jugoslaviji činile su izvansudske egzekucije ili, kako ih je Udba stručno nazivala, likvidacije (ili samo transport), a precizan izraz za to što se zbivalo je ubojstvo.”

I kako nakon svega toga Titova bilanca može biti pozitivna? Kako je on uopće došao na čelo KPJ? Tako što ga je postavila Moskva, a njegova prethodnika Milana Gorkića Staljin dao likvidirati. I da za to Tito nije znao? Spirala zla i zločina počela je davno, ali ideološki opterećeni pojedinci (još) se ne mogu suočiti s činjenicama.