Da je prekjučerašnji zahtjev Vladi da smijeni Mladena Bajića ostao samo izraz nezadovoljstva osječkog ogranka Hvidre čiji čelnik Miljenko Kolobarić ionako slovi kao čovjek blizak Branimiru Glavašu, protiv kojeg glavni državni odvjetnik nastoji podignuti optužnicu zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Osijeku bila bi to usputna epizoda.
Međutim, na to se, samo nekoliko sati poslije, nadovezao Anto Đapić, poručivši da zahtjev osječke Hvidre nije bez temelja, da će Bajić morati ozbiljno odgovoriti na primjedbe koje su mu na teret i da Vlada dobiva problem koji nije očekivala. A primjedbe za koje šef političke stranke, koja se nakon izbora vidi u državnoj vlasti, smatra da imaju "određenog utemeljenja" poručuju: Bajić je opasan za hrvatske interese, sudjelovao je u hvatanju i izručivanju generala Gotovine, pokrenuo je kaznene postupke protiv hrvatskih branitelja, ali je propustio to učiniti protiv dužnosnika bivše Jugoslavije koji su odgovorni za ratne zločine jer je zauzet optuživanjem i izručivanjem hrvatskih vojskovođa...
Ukratko, Bajić dovodi u pitanje čast i dostojanstvo Domovinskog rata, izjavio je čelnik osječke Hvidre, a Đapić ga je istog dana podupro konstatacijom o postojanju "određenog utemeljenja" za takav zaključak. E, sad, možda bi to prihvaćanje optužbi na račun glavnog državnog odvjetnika imalo "određenog utemeljenja", kako to kaže Đapić, da dolazi od političara koji još uvijek mjeri visinu kukuruza i ne vodi računa o vremenu u kojem djeluje.
Međutim, Đapić je poduzeo mnoge korake da bi s HSP-a skinuo stigmu rigidne stranke i da bi stranka koju vodi postala prihvatljiva međunarodnoj zajednici. Nitko ga na to nije tjerao. Sam je zaključio da je to imperativ vremena. Možda bi Đapićeva predizborna dobrohotnost prema zahtjevu za smjenu Mladena Bajića imala "određenog utemeljenja", da on sam nije pokrenuo pravi akcijski plan kako bi dokazao međunarodnim čimbenicima EU, SAD-u, Izraelu... da je njegova stranka moderna, demokratska i vrijedna povjerenja.
A ako Đapić i inače misli da ima "određenog utemeljenja" u tvrdnji da je Bajić doveo u pitanje čast Domovinskog rata, mogao je o tome govoriti, bez okolišanja i oštro, u Saboru prije godinu dana, kad je Bajiću dodijeljen novi četverogodišnji mandat. Primjedbe na račun Bajićeva rada, za koje danas kaže da imaju "određenog utemeljenja", mogao je, na primjer, raspredati i na večerama s veleposlanicima akreditiranim u Zagrebu, kojima je u ležernom raspoloženju pokazivao da pravaši nisu pretpotopni radikali... Na Bajića je mogao udariti bez rukavica i nedavno u Saboru kad se raspravljalo o odgovornosti ministra Vukelića za kriminal u Brodosplitu, zato što je izvješće o istrazi koja je skinula sumnju s ministra glavni državni odvjetnik dostavio zgodno baš večer prije saborske rasprave. Ali, nije.
Izborna je godina, pa je valjda sve što privlači pažnju birača dobrodošlo. No, i u izbornoj godini treba imati granicu. Pitanje je može li Đapić, koji tvrdi da bi bio najbolji premijer od svih koji se nude, dopustiti sebi da zbog podilaženja biračima poručuje kako ima "određenog utemeljenja" u riječima čelnika osječke Hvidre koji glavnog državnog odvjetnika opisuju kao najveću štetočinu u Hrvatskoj. Ne zato što je Bajić besprijekoran i politički neovisan, nego zbog odgovornosti prema biračima. Jednako kao što je pitanje po čemu bi se to Radimir Čačić, kad bi uistinu stao na čelo prosvjeda protiv nesposobne Sanaderove vlade, što naznačuje kao mogućnost, razlikovao od HDZ-ovih "kestenjara" i stožera za zaštitu digniteta Domovinskog rata koji su uličnim akcijama htjeli rušiti izabranu vlast.