Odlaze li Hrvati ponovno u šoping u Trst? Pitanje je ipak pogrešno postavljeno, barem kada je riječ o građanima koji žive u zapadnijim dijelovima zemlje, u Rijeci, na Kvarneru i u Istri. Riječani i Istrani, naime, nikad nisu prestali odlaziti u Trst, često zbog šopinga, ali i ne samo šopinga. Naime, nekoć se u Trst odlazilo primarno zbog šopinga, pogotovo povoljnijeg i atraktivnijeg izbora odjeće i obuće, ali i to se s vremenom promijenilo, pogotovo nakon dolaska svih mogućih modnih brendova i trgovinskih lanaca u Hrvatsku, iako i nakon toga kupnja odjeće u Trstu nije izgubila svu svoju draž, pogotovo zato što Trst već dugo nije sinonim za prodaju jeftine odjeće.
Nekad se, dakle, u Trst išlo zbog odjeće, ali u posljednje vrijeme Hrvati odlaze u Trst zbog jeftinijih osnovnih životnih namirnica, što nedvojbeno potvrđuje da Hrvatska definitivno postaje preskupa za svoje građane, a to je jedna od najporaznijih činjenica hrvatske tranzicije. Martina Vidali iz Bazovice na istočnom ulazu u Trst (Bazovica je poznata po zloglasnoj fojbi kod koje se svake godine u veljači održava najveća komemoracija u povodu talijanskog Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodusa) kaže nam da u posljednje vrijeme primjećuje da u njezinu trgovinu ponovno svraća sve više Hrvata. Gospođa Vidali ima odličan uvid jer već najmanje 20 godina vodi trgovinu Crai u Bazovici, koja je na glasu po odličnoj mortadeli, dobrom izboru maslinovih ulja i sireva. Hrvati su, kako nam je kazala, prije u pravilu dolazili "po sve", dok sad dolaze ciljano, zbog određenih proizvoda, i to u posljednje vrijeme najčešće u obližnje diskonte, gdje je ipak nešto jeftinije. "Današnji kupci su pažljiviji pri kupnji nego prije", objašnjava nam ova iskusna trgovkinja.
VIDEO Ovo je nova obećana zemlja za Hrvate
Drugim riječima, Hrvati u Italiju sada odlaze po proizvode koji su tamo povoljniji nego u Hrvatskoj. A takvih je u najpoznatijim trgovinama i supermarketima u Trstu puno, premda isto tako ima i puno proizvoda koji su u Italiji skuplji, ponekad i znatno, nego u Hrvatskoj. U poznatom supermarketu Pam kod željezničkog kolodvora voće i povrće je uglavnom skuplje nego u hrvatskim trgovinama, baš kao i meso, ali su zato maslinova ulja znatno jeftinija, zatim mozzarella, parmezan i tjestenina. U Hrvatskoj neopravdano favorizirana Barilla u Pamu se prodaje, primjerice, za 88 centi za pola kilograma, dok je kvalitetnija tjestenina Rummo u Pamu 1,40 eura. U obližnjem supermarketu COOP Barilla košta samo 75 centi, a tjestenina Rummo 1,45 centi, dok su izvrsni istarski fuži Klara Marić u Pamu 4,60 eura, slično kao i u Hrvatskoj.
Međutim, ono što odmah upada u oči u supermarketima u Trstu nisu samo povoljnije cijene nego neusporedivo veći i kvalitetniji izbor, kao da smo još u osamdesetima i devedesetima, prije invazije velikih trgovačkih lanaca na Hrvatsku. To se pogotovo odnosi na tjesteninu, sireve, suhomesnate proizvode, rižu i osobito brašno. Poznato je, naime, da su Talijani majstori kada je riječ pekarskim proizvodima, a police s brašnom u tršćanskim supermarketima, zahvaljujući opskrbljenosti izvrsnim visokoproteinskim brašnima, pravi su raj za sve ljubitelje kruha od kiselog tijesta ili pizze, kako ponudom tako i cijenom.
Pa ipak, nije sve u Trstu bolje nego u Hrvatskoj. Glavna tržnica, Mercato, izgleda otužno u usporedbi s tržnicama u našim gradovima, unatoč visokim cijenama, koje su uglavnom ipak nešto niže od onih u Trstu. Ponuda na ribarnici u sklopu tržnice nešto je bolja, premda je nekadašnja tršćanska ribarnica, jedna od najljepših na Mediteranu, u međuvremenu prenamijenjena u ekskluzivni izložbeni prostor koji se sada zove Salone degli Incanti.
FOTO Prodaje se nevjerojatan stan u Zagrebu od 11 kvadrata
Kada je riječ o odjeći, legendarni Coin i Upim još se drže, premda Coin i danas izgleda slično kao što je izgledao prije 20 ili 30 godina, dok je Upim obnovljen. U blizini su atraktivnije robne kuće poput Zare i H&M-a, ali centar Trsta prepun je i drugih novootvorenih modnih trgovina.
Trst je mnogim Hrvatima odavno postao atraktivna destinacija za jednodnevni izlet, koji može uključivati i šoping, ali ne mora. Trst je od Rijeke udaljen samo oko 70 kilometara, Ljubljane 100 kilometara, a Zagreba 150, tako da mnogim Riječanima predstavlja lagan izbor, pogotovo kada se ima na umu što Trst nudi svojim brojnim posjetiteljima. Premda Rijeku i Trst još uvijek izravno povezuje samo stara cesta, s brojnim ograničenjima brzine (Slovenci, za razliku od Hrvata i Talijana, nikad nisu izgradili svoju dionicu autoceste Trst – Rijeka kako je to bilo propisano Osimskim sporazumima), to u vrijeme opće skupoće ima i svojih prednosti s obzirom na to da za tu cestu ne treba izdvojiti 20 eura za najjeftiniju slovensku vinjetu.
Espresso jeftiniji nego u Hrvatskoj
Trst je Riječanima i Istranima, zahvaljujući geografiji, uvijek bio nadohvat ruke, što su oni uvijek i koristili. Zbog toga se iz Rijeke i Pule u Trst godinama redovito odlazilo, ponekad samo na kavu (Trst je svjetska prijestolnica kave i ondje ćete teško popiti lošu kavu, i to najčešće po povoljnijoj cijeni nego u Rijeci ili Zagrebu), ili na koncerte, izložbe ili izlete. To je uvijek bio lijep grad, a posljednjih godina postao je još ljepši, uređeniji i atraktivniji, s puno pješačkih zona i brojnim lokacijama koje se isplati posjetiti. U usporedbi s našim gradovima, pa i onim najvećim, Trst izgleda neodoljivo živahno i vitalno, iako i on, kao i većina naših gradova, muku muči sa starenjem stanovništva. Turizam očito nije upropastio Trst, kao što se to dogodilo brojnim hrvatskim gradovima na obali, niti je spriječio njegove stanovnike da uživaju u svom gradu, što se može vidjeti na svakom koraku. Nekadašnji znameniti Ponte Rosso, na koji se odlazilo zbog jeftinog šopinga, danas je mjesto uživanja u šalici izvrsnog espressa, aperitivu ili brzom obroku, a sve uz neodoljivi talijanski štih. U blizini je, prema Trgu burze, i legendarni buffet Pepi, koji je koncem 19. stoljeća osnovao Slovenac Pepi Klajsnic (Slovenci i slovenski jezik i danas su snažno prisutni u Trstu), u kojem jednostavno morate probati specijalitete od suhog mesa po izuzetno normalnim cijenama. Na jednom od mostova iznad kanala na Ponte Rossu je i kip Jamesa Joycea, koji je svoje tršćanske dane provodio i u nedalekoj prekrasnoj kavani San Marco, otvorenoj 1914. u secesionističkom stilu. San Marco je i danas otvoren, i to u svom povijesnom obliku, premda ta prekrasna kavana, u kojoj se može osjetiti vrijeme kada je Trst bio dio Austrijskog Carstva, zbog svoje prebogate povijesti zasigurno zaslužuje zaseban prikaz.
FOTO Ovo bi svatko treba znati za svoje mjesto! Možete li pogoditi grbova hrvatskih gradova?
Zbog salama, brašna i sireva naravno da se isplati ići u Trst i uštedjeti na tome desetak eura. Prilika koja se ne propušta. Sad pa sad ću iz Osijeka put Trsta.