Gideon Brothers, tvrtka za robotiku i softverska rješenja temeljena na umjetnoj inteligenciji, zaključila je dokapitalizaciju serije A, vrijednu 31 milijun dolara, odnosno 25,4 milijuna eura. Dokapitalizaciju serije A predvodio je Koch Disruptive Technologies (KDT), fond rizičnog kapitala grupacije Koch Industries, uz sudjelovanje tvrtki DB Schenker, Prologis Ventures te Rite-Hite. Zbog ovog vrijednog ulaganja napravili smo intervju s Matijom Kopićem, direktorom Gideon Brothersa te jednim od suosnivača tvrtke.
Možete li nam reći nešto više o novoj investiciji, o kome se radi, koliko novca, kako je došlo do tog dogovora?
Realizirali smo dokapitalizaciju Serije A u iznosu 31 mil USD (25.4 mil EUR, ili 191 mil HRK). Novi investitori neke su od najvećih globalnih tvrtki, i sami inovatori te predvodnici svojih tržišta. Dokapitalizaciju je predvodio Koch Disruptive Technologies (KDT), fond rizičnog kapitala grupacije Koch Industries (najveće američke multinacionalne korporacije u privatnom vlasništvu, s godišnjim prihodom od 115 milijardi USD), uz sudjelovanje tvrtki DB Schenker (jednog od najvećih svjetskih logističara), Prologis Ventures (fond rizičnog kapitala grupacije Prologis, najvećeg vlasnika industrijskih nekretnina na svijetu - skladišta, distribucijskih centara, i tvornica) te Rite-Hite (globalni lider tržišta tehnologije za skladišne utovarno-istovarne rampe.)Posebno nam je drago što su se ovom krugu financiranja pridružili i neki od postojećih dioničara koji su bili među našim prvim ulagačima: suosnivač TransferWisea Taavet Hinrikus, Pentland Ventures, Peaksjah, HCVC (Hardware Club), Ivan Topčić, Nenad Bakić, i Luca Ascani.
Kako je došlo do tog dogovora?
S većinom ovih partnerskih kompanija imamo duge i uspješne komercijalne odnose. Kroz različite projekte smo im dokazali da je naša tehnologija AI & 3D Vizije za mobilne robote zaista sljedeća velika stvar u industrijskoj automatizaciji. Najvažnije, ti ljudi su ostali oduševljeni našom agilnom ekipom robotičkih entuzijasta, a pogotovo su iznenađeno pratili naš ubrzani razvoj iz male i industrijski nerazvijene Hrvatske. Nakon uspjeha prvih značajnih projekata, ulazak ovih globalnih igrača u našu vlasničku strukturu se činio prirodnim nastavkom već zaista sjajnih partnerstava, a posebno kada se u obzir uzme činjenica da naši roboti postaju okosnicom njihovih ambicioznih i dugoročnih strategija automatizacije.
Na koji će se način primijeniti za sredstva, za širenje portfelja, akvizicije, unapređenje sadašnjih kapaciteta ili nešto drugo?
Sredstva ćemo primijeniti ciljano za ubrzani razvoj, istraživanje, i komercijalizaciju naših autonomnih mobilnih robota (AMR), internacionalizaciju poslovanja otvaranjem ureda u Münchenu i Bostonu te širenjem naše globalne mreže distributera, zapošljavanje stručnjaka iz područja Proizvodnje, Prodaje, Marketinga i Uspjeha klijenta (Customer Success) u Hrvatskoj ali i diljem EU i SAD.
Gdje su danas rješenja Gideon Brothersa u primjeni, u Hrvatskoj i vani?
Roboti koje pogoni tehnologija Gideon Brothersa trenutno rade u skladištima i pogonima nekih od najvećih hrvatskih, europskih i globalnih kompanija u proizvodnom, logističkom i maloprodajnom sektoru. Naš prvi proizvod – mobilni robot za autonomni transport paleta – već se nalazi u jednoj od najvećih svjetskih logističkih tvrtki, DB Schenker. Od hrvatskih tvrtki, radimo s inovativnim tvrtkama poput Tokića i Atlantic Grupe. Trenutačno s Atlantic Grupom radimo i na novom projektu razvoja inteligentne modularne platforme za upravljanje procesima u logistici, uključujući i posebno rješenje za integraciju autonomnih mobilnih robota u njihov sustav za upravljanje skladištem (WMS). Osim postojećih, u tvrtkama naših investitora također testiramo i neke potpuno nove proizvode na kojima smo dugo radili, a o čemu ćemo više moći govoriti za nekoliko mjeseci.
Koristi od primjene od uređaja koje vi nudite očite su, postoje li i dalje otpori ili zaziranje od ove tehnologije koja je, barem kod nas, nekoliko koraka ispred vremena?
Kao i na mnogim drugim područjima, COVID-19 ubrzao je i digitalnu transformaciju industrijskih procesa. Pandemija je utjecala na ogroman rast e-trgovine, što je uzrokovalo veliki dodatni pritisak na svjetske opskrbne lance. Tvrtke se ubrzano okreću prema automatizaciji proizvodnih i skladišnih procesa kako bi mogli odgovoriti na povećanu potražnju, koja ne pokazuje znakove usporavanja. Dodatno, razvijene zapadne zemlje susreću se s problemom nedostatka radne snage u području skladišnih i proizvodnih operacija. Jedan od ključnih ciljeva naše tehnologije je povećati učinkovitost i protočnost logističkih operacija kako bi se ublažio rizik nedostatka te sezonalne fluktuacije dostupnosti radne snage, posebno u razdobljima visoke potražnje. Riječ je o tehnologiji koja po prvi puta omogućava fleksibilnu automatizaciju operacija u nestrukturiranim skladišnim iproizvodnim okruženjima kojima upravljaju ljudi. U trenutku kada naši korisnici na terenu shvate da su roboti tu da im pomognu, a ne da ih zamijene, otvara se golem prostor za stvaranje nove vrijednosti, gdje je čovjek fokusiran na zadatke u kojima će uvijek biti bolji od stroja, dok se stroj fokusira na teške, prljave i opasne poslove. Roboti su alat za ostvarivanje ciljeva – ovakvi strojevi zaista mogu biti moćan alat, ali i dalje su samo alat. Čovjek je glavni stvaratelj vrijednosti u industrijskim operacijama i vjerujem da se to neće promijeniti. Bliska suradnja ljudi koji upravljaju procesom i njihovih robotiziranih pomagača put je kojim možemo osnažiti dobavne lance u post-COVID eri i pomoći gospodarstvu da ublaži pritisak nedostatka radne snage i osigura resurse za daljnji rast. Naši roboti su tu da pomognu: ljudima, tvrtkama, te gospodarstvu u cjelini.
Možete li ukratko opisati na čemu se temelji tehnologija koju nalazimo u vašim robotima, na koji način oni 'gledaju', kreću se...?
Tehnologija koja pogoni naše autonomne mobilne robote temelji se na naprednoj trodimenzionalnoj vizualnoj percepciji okruženja, nalik ljudskoj, zahvaljujući kojoj roboti mogu prepoznavati različite objekte, razumjeti kontekst prostora koji ih okružuje, te se uspješno kretati kroz takvo nepredvidljivo okruženje. Naši roboti se prilagođavaju svojemu okruženju umjesto da se okruženje mora prilagođavati njima. Koristimo semantičko modeliranje prostora (temeljeno na tehnikama dubokog učenja) kako bi „naučili“ svoje robote razumjeti okruženje u kojem rade, s ciljem da ih učinimo fleksibilnima i sigurnima za rad s ljudima u užurbanim, prometnim okruženjima. Posebno smo optimizirali naš sustav za funkcioniranje u složenim i izazovnim vizualnim uvjetima (npr. hale s lošim osvjetljenjem). Proveli smo godine razvijajući svoju robotsku percepciju, temeljenu na stereovizijskim kamerama (koje smo također sami razvili, specijalno za tipove problema koje rješavamo), dubokom učenju te računalnom vidu.
Ima li planova za stvaranje još rješenja osim postojećih za prijevoz tereta unutar skladišta i drugih interijera?
Ima, i to vrlo konkretnih. Trenutačno razvijamo nekoliko potpuno novih rješenja za operacije unutar skladišnih prostora ali i za određene vanjske operacije. Zajednički nazivnik svim rješenjima na kojima radimo jest temeljna sposobnost robota da što preciznije razumije svoje nepredvidljivo okruženje. Više o tome ćemo moći ispričati kroz nekoliko mjeseci.
O umjetnoj inteligenciji se puno priča, ne uvijek u najboljem svjetlu, no ona je ipak budućnost. Koje su njezine glavne prednosti a koja ograničenja, postoje li uopće temelji teorijama po kojima je ta tehnologija čak i prijetnjom?
Opet, mi u Gideonu tehnologije umjetne inteligencije smatramo moćnim alatima koji nam pomažu razvijati rješenja određenih teških problema koje naši kupci jednostavno nisu uspjeli riješiti pomoću starijih generacija tehnologije. Umjetnu inteligenciju promatramo na praktičnoj razini trenutnih problema koje želimo rješavati, a ne na nekakvoj akademsko-filozofskoj razini. Dakle, ako nam usko specijalizirani vid umjetne inteligencije (tj. dubokog učenja, grane strojnog učenja) pomaže naučiti robote prepoznati prepreke u skladištima kako bi čovjek u takvom prostoru bio mnogo produktivniji i sigurniji u izvršavanju svojih zadataka, nije li to jedna fantastična stvar? Najveća prednost tehnologija umjetne inteligencije je to što su nedavno postale dostupne svima: goleme količine podataka koje generiraju digitalni sustavi (a koje postaju sve veće) napokon možemo procesuirati moćnim računalima (koja postaju sve moćnija), što nam daje nevjerojatan prostor za razvoj novih rješenja praktičnih ljudskih problema u svim sferama ljudskog djelovanja. Svaki inženjer, uz nešto računalnih resursa te nešto podataka, može početi razvijati neko novo, neviđeno rješenje za velike probleme koji nas okružuju. Dakle, umjetna inteligencija je platforma, ona je temelj na kojemu u narednim desetljećima može zasjati čovjekova domišljatost, inovativnost, i odvažnost. Smatram da čovjeku ne treba još jedna društvena mreža, ali nam svakako trebaju inspirativni globalni projekti koji će promijeniti naše društvo i našu ekonomiju iz temelja. Umjetna inteligencija može poslužiti kao katalizator… Ako budemo dovoljno odvažni. Ako umjetnu inteligenciju doživljavamo kao platformu, te njome mudro i upravljamo kao univerzalnom platformom za dobro čovječanstva, smatram da se takvih tehnologija ne trebamo bojati. Strah od promjena je normalna ljudska reakcija. Zadatak svih nas koji se bave ovom tematikom je stalna edukacija o prednostima novih tehnologija za društvo u cjelini te da na to gledamo kao na pozitivan izazov.
Umjetna inteligencija je također i dio Industrije 4.0. Ne čini se da se Hrvatska za to pretjerano priprema, koliko je iz vašeg iskustva uopće u nas tvrtki spremno za prihvaćanje takvih novih standarda?
U Hrvatskoj svakako ima velikog prostora za napredak. Početkom 2021. HNB je objavio rezultate istraživanja koje je pokazalo kako je tek 2% tvrtki u Hrvatskoj spremno za 4. industrijsku revoluciju (I4.0). Razni su faktori koji nas koče za takav iskorak, poput dugotrajne recesije (tijekom koje su se tvrtke više fokusirale na operativno preživljavanje nego na strateški razvoj), izrazito smanjena industrijska osnova, nedostatno razvijen sustav državnih programa za poticanje ulaganja u digitalizaciju i razvoj I4.0, nepostojanje odgovarajućih potpornih tehnologija (5G, robotizacija, umjetna inteligencija) ali i nedostatak stručnjaka koji će upravljati takvim tehnologijama. Smatram da je od presudne važnosti da se strateški odlučimo za izvrsnost u navedenim tehnološkim poljima, i to na svjetskoj razini, jer mi to možemo. Potom je važno da počnemo raditi sustavno, počevši od naših ljudi. Naše obrazovne kurikulume moramo prilagoditi svijetu budućnosti: osim pojačanog fokusa na STEM discipline tj. na obrazovanje stručnjaka koji će stvarati tehnologiju, moramo obrazovati i ljude koji će nam pomoći prolaziti kroz tektonske promjene koje su u tijeku. Unatoč svemu, Hrvatska polako ali sigurno postaje prepoznatljiva kao mjesto razvoja izvanredne tehnologije. Trebamo težiti da naša IT industrija postane naš ključni izvozni motor.
Koliko je realno, recimo, očekivati da se doista za nekih pet godina vozimo u autonomnim vozilima bez vozača ili je to za sada ipak dobar marketing?
Ako smo išta naučili prošle godine, to je da ništa nije nemoguće i da je samo promjena konstanta. 5 godina u tehnologiji je jako dugo razdoblje, ali sam osobno skeptičan da ćemo unutar toga perioda (i mnogo dužega!) na našim cestama sretati autonomna vozila bez vozača kao masovnu, standardnu pojavu. Za početak, potpuno autonomna vozila će se prvo pojaviti u industrijskim okruženjima, na čemu već godinama aktivno radimo mi u Gideonu. Na cestama ćemo vjerojatno u tome periodu vidjeti prve uspješne komercijalne projekte u jako ograničenim uvjetima, npr. da takvo vozilo bude sposobno prometovati strogo zadanom rutom unutar grada, pri niskim brzinama i u donekle predvidljivom prometnom scenariju. Daleko smo od prometnog sustava koji se u značajnoj mjeri oslanja na autonomna vozila.
Startup kultura u nas čini se razvija se izuzetno brzo, ali bez utvrđenog regulatornog okvira države. Da li je on uopće potreban ili je bolji put samoregulacija?
Hrvatskoj je startup kultura potrebna prije svega zato što kao nacija trebamo početi više vjerovati da iz Hrvatske možemo raditi globalne stvari, da možemo biti najbolji na svijetu, te da u pitanjima tehnologije možemo ravnopravno stati uz bok Amerikancima ili Kinezima ili Nijemcima. Hrvatski IT sektor će se u narednom desetljeću prometnuti u stup hrvatske ekonomije i vjerujem da je naša Vlada svjesna toga. Aktivnost tehnološkog sektora je potpuno organska i takvom će i ostati bez obzira postoji li povoljan regulatorni okvir za poticanje istoga, prije svega jer smo usmjereni globalno. No vlast itekako može utjecati na veličinu, brzinu i globalnu konkurentnost hrvatskog IT-a. Treba nam prije svega pomoć oko sasvim praktičnih pitanja, poput otvaranja stranim investicijama kroz pojednostavljenje apsurdnih procedura, organizacije sustava poticanja doseljavanja visokokvalificiranih stručnjaka, ili sustava nagrađivanja naših zaposlenika vlasničkim udjelima u tvrtkama. Dakle, svi zajedno trebamo žestoko raditi kako bismo omogućili da neki budući hrvatski jednorozi takav status dosegnu unutar tri do pet godina od svojega osnivanja, umjesto deset i više koliko je trebalo našim fenomenalnim Infobipu i Rimcu.