Prva asocijacija na kamione? Vjerojatno vam se odmah u glavi stvori slika sporog teretnog vozila koje je iza sebe naslagalo čitav niz automobila. Dobro, a koja vam je prva asocijacija na ubrzanje iz mirovanja do stotke u samo pet sekundi, odnosno za sprint od 30 do 160 kilometara na sat u svega sedam sekundi? To je bar lako – sportski automobil! Klasičan kamion, onaj cestovni, s natovarenom prikolicom većinom je spor. Kako i ne bi bio, pa sa svim tim teretom teži 40 tona, a to povući, ozbiljan je posao i za njegov motor, u prosjeku snažan 480 konja, uz 2300 Nm. Jasno je stoga da "zaglavi" na brzini od 80-90 km/h. A od 30 do 160 km/h u sedam sekundi može pojuriti Porsche 911 GT3.
No, budimo realni – čim pitamo, odgovor ne može biti tako očit. Za sedam sekundi do 160 km/h pojuri i trkaći kamion, a taj monstrum sa svojih 1500 konjskih snaga i 5500 Nm (u prosjeku) svega pet sekundi utroši na ubrzanje do stotke. Snaga motora u trkaćem kamionu je do dva i pol puta veća od one serijskog motora nekog cestovnog kamiona. Razumljivo je stoga i da trkaći kamion na 100 kilometara (po trenutačno dostupnim podacima) potroši 100 litara dizela. Točnije, biodizela. Goodyear Europsko prvenstvo trkaćih kamiona 2021. godine bila je prva motorsport serija koja se prebacila na 100 posto održivo gorivo, na HVO100 biodizel, kako bi se za do 90 posto reducirale ugljične emisije. To se gorivo proizvodi hidrotretmanom biljnih ulja i životinjskih masnoća, kemijska mu je struktura gotovo jednaka klasičnom dizelu, a može se bez ikakvih modifikacija koristiti u standardnom motoru s unutarnjim izgaranjem. Od ove godine tehnički propisi dopuštaju natjecanje i potpuno električnim i hibridnim kamionima. Slijedom toga, u ovoj je sezoni predstavljen i prvi Iveco električni trkaći kamion. On se u Madridu, na stazi Jarama, nije natjecao.
Od ukupno 18 vozača prvenstva na svim ih je utrkama sudjelovalo 13, pet ih je "upadalo" na pojedine utrke. Da bi sve bilo još zanimljivije i napetije, u drugoj i četvrtoj utrci vozači pozicionirani od prvog do osmog mjesta mijenjaju pozicije na startu. Ukupnu pobjedu, naravno, na kraju je odnio jedan od stalnih vozača – Norbert Kiss iz Mađarske u MAN kamionu, upisavši tako svoju petu pobjedu na Europskom prvenstvu trkaćih kamiona. Kiss je tijekom ove sezone pobijedio u čak 21 pojedinačnoj utrci, sve jednoj napetijoj od druge, bez obzira na promjene uvedene kako bi se reducirali dušikov dioksid, emisije čađe i ugljični dioksid. Sve kako bi i trkaći gorostasi pomogli motorsport učiniti održivim. No, promjene s ekološkim predznakom ne znače da nestaje živosti, buke moćnih motora, cviljenja kočnica. Ukratko, zabave na trkaćoj stazi i uz nju. Iako prava zabava kreće s letećim startom ovih golijata, zanimljivo je već uz boksove i u pit stopu. Boksovi su kamionima premali, rađeni su za automobile i bolide, pa se golijati i mehaničari snalaze oko njih, u improviziranim boksovima. Očekivano je bilo vidjeti mehaničara zagnjurenog u motor kamiona, ali opet posve neočekivano između blatobrana i gume izvirila je mehaničareva plava kosa. Sreća pa je nešto sitnije građe, jer inače ne znamo kako bi se uvukao unutra, a i ovako su mu kolege morale pomoći da se izvuče van... Iako je jasno da se na utrkama ovog tipa gume i troše i pucaju te ih treba i kontrolirati i mijenjati, pa dakako i dopremiti do boksa, ipak je bilo zabavno gledati mehaničara kako po stazi uz boksove pored sebe gura kamionsku gumu. Ni vozačima nije lako uvući se u ova trkaća vozila – kamioni su visoki, nisu civilni pa nemaju mnoge stvari koje su na klasičnim kamionima normalne. Poput stepenica za ulazak u kabinu. Vozači trkaćih kamiona trebaju ljestve da se popnu u svoje "bolide". Jednog od njih, Španjolca Antonija Albacetea u kamionu broj 23, zagnjavili smo baš u nezgodnom trenutku – već je bio u kamionu, na vanjskih 31 stupnjeva Celzija kuhao se u zaštitnom kombinezonu, pod kacigom, napeto čekajući signal za start. Svjesna da baš i nije najbolje vrijeme da se gnjavi napetog vozača za fotku, ipak sam pitala… Njegova reakcija sve govori o pristupačnosti svih sudionika – i u tim minutama kimnuo je glavom, pustio znatiželjnu novinarku da fotografira (samo što se u kabinu nisam uvukla…) netom prije nego što je svoju grdosiju potjerao po stazi. Sretno, Antonio! Tu je, prvu utrku završio kao drugi, u konačnom je poretku prvenstva četvrti.
Događanja, dakle na utrci kamiona ne nedostaje. Na zadnju utrku ove sezone, održanu na trkaćoj stazi Jarama pored Madrida, uputili smo se upravo provjeriti nestaje li s prelaskom na održivo, ekološko gorivo zabave iz natjecanja koje se održava pod Goodyearovim sponzorstvom te po strogim pravilima FIA-e. Daleko od toga! Iako na prvu (ali samo na prvu...) sliče svojoj cestovnoj braći, trkaći kamioni teški su oko 5300 kilograma, što je oko pet puta više od težine standardnog cestovnog automobila. Lakši od 5,3 tone trkaći kamioni po propisima ne smiju biti, no i u ovim su gabaritima olakšani izbacivanjem svega što im ne treba, kako bi se u zadani težinski minimum mogle ugraditi stavke koje su neophodne, poput zaštitnog kaveza unutar kabine. Nadalje, trkaći kamioni u mnogim su dijelovima dorađeni kako bi bili brzi i vižljavi. Osim motora, prepravljena im je šasija, prilagođene kočnice (ventilirane disk-kočnice i sprijeda su i straga, vodom hlađene). Štoviše, pogled na detaljnije specifikacije novih trkaćih kamiona otkriva da su tehnički napredniji od mnogih sportskih automobila. Dokazuju to i gume. Goodyear ih je razvio posebno za trkaće kamione, za natjecanje u kojima se susreću s najzahtjevnijim uvjetima. Prije okršaja na samoj stazi, gume su prošle rigorozna testiranja jer one su jedini dodir moćnih grdosija s tlom i iznimno je važno da su na najvišem nivou, da brze teškaše uspiju zadržati kao prikovane za stazu, bila ona mokra ili suha. Goodyear je zato gumama poboljšao izdržljivost i performanse, povećao bočnu čvrstoću, prevenirao pregrijavanje. No, već se na treningu prvog dana natjecanja na stazi Jarama pokazalo da ljudski faktor može preskočiti svu moguću tehnologiju.
U želji za što boljim rezultatom, jedan je od ukupno 18 vozača prvenstva, Sascha Lenz iz Njemačke, na izlasku iz jednog od ukupno 11 zavoja staze dugačke 3850 kilometara izgubio kontrolu nad svojom grdosijom. Prodoran zvuk sirene ukazao je da se nešto dogodilo. Na njega se nadovezao zvuk sirene vatrogasnog kamiona. Tek što su vatrogasci izjurili na stazu, pored nas su u pit stop dojurili jedan, drugi treći kamion... Vratili su se svi osim Saschina ljubičastog MAN kamiona. On je na zavoju preletio tri reda zaštitnih guma te se nasadio na metalnu ogradu. U tom trenutku još nije bilo nikakvih informacija – ni je li vozač dobro ni gdje se točno nesreća dogodila. No, vrlo brzo se sve znalo jer kamion je izletio baš prema parkiralištu za novinare i VIP goste. Stradao je pritom i jedan Mercedes, parkiran s unutarnje strane ograde, u prvom redu do staze. To se zove imati peh – kamion je razgrnuo i zaštitne gume i kamenje iza njih, a jedan je kamen uspio proletjeti kroz žičanu ogradu i razbiti Mercedesovo staklo. Trkaći kamion, pak, zaglavio se, ostao je nasađen na metalnu ogradu. Vozač kamiona, Sascha Lenz, nije zadobio ni ogrebotinu, pomagao je pokupiti dijelove otpale s kamiona, dok su vatrogasci razrađivali plan oslobađanja njegova trkaćeg golijata. Na kraju su ogradu pod kamionom napali škarama za rezanje metala. Istovremeno su dovezli dva kipera puna guma, iskrcali ih te ih ponovno složili uz stazu. Odrezani dio ograde ekspresno je zamijenjen novim. Vrlo brzo sve je opet bilo spremno za početak utrke. Većinom se u svakoj utrci odvozi po 12 krugova, naravno, ako nema nepredviđenih situacija, poput kvarova ili nesreća.
Publika Saschi nije zamjerila zbog odgode, dapače, najvažnije je da su svi dobro, lim će se popraviti, show će se već nastaviti, a ovakve situacije u konačnici dodatno začine stvari. Nesreće poput ove na utrci kamiona nisu rijetkost, iako se još češće događaju tek usputni dodiri, manja oštećenja, jer ove se grdosije za što bolji plasman bore žestoko, jer žestine i srčanosti ne manjka ni njihovim vozačima. Srećom, ozljede vozača jako su rijetke, većinom sve završi na popravljanju zaštitne ograde i samog kamiona, kao što je u više prilika bilo i proteklog vikenda na stazi Jarama. Operacija rezanja ograde da se oslobodi ljubičasti kamion utrku je pomaknula za sat vremena, a na startu je bio i nastradali kamion – popravljen i uglancan, kao nov, željan čuti navijanje s punih tribina. A povjerenje svojih pratitelja opravdao je i njegov vozač, jer je i nakon svog tog stresa i popravljanja kamiona prvu utrku završio kao četvrti. Jest da mu je izmaknulo postolje, no bodovi nisu, pa je na kraju ukupno u FIA ETCR prvenstvu treći.
Goodyearovo Europsko prvenstvo trkaćih kamiona svake godine privuče oko 420.000 gledatelja pa je i uz stazu Jarama – ne samo za vrijeme utrka već i za treninga i kvalifikacija – odjekivalo srčano navijanje, nadglasavajući se s režanjem motora i škripom guma. Uvjerili smo se, utrka kamiona događanje je koje pohode čitave obitelji, mlađi i stariji ljubitelji oktana. Dekica na travi i suncobran – kao na pikniku – i pogled na užarenu stazu. A na stazi žestoka borba za svaki metar, za svaku sekundu. Tko će koga uspjeti preteći, s koje će ga strane napasti? Hoće li se spretnije kroz zavoj provući MAN, Iveco, Freightliner, Scania ili Ford? Golijati jure, ali ne brže od 160 km/h i taj je brzinski limit iz kamionskog natjecanja vjerojatno najposebniji u motorsportu.
– S obzirom na gabarite vozila, to je nužno. Sigurnost mora biti na prvom mjestu – kazuju iz FIA-e, krovne organizacije motorsporta.
No, i s tim brzinskim limitom, pred svakim zavojem i na izlasku iz njega, grleni zvuk moćnih motora neminovno razvuče osmijeh na lice svakog ljubitelja vozila i motorsporta. Savjest pritom može biti mirna – motori ovih grdosija na stazi ne proizvode crni dim, to nije dopušteno.
– Jedno ispuštanje crnog dima znači upozorenje za vozača. Ponovi li se to, vozač je diskvalificiran – pojašnjavaju pravila natjecanja iz FIA-e. Dakle, oblak čađe iza ovih velikih jurilica nije nešto što bi se toleriralo. Oblak prašine, to da, toga je bilo – vozači su dali sve od sebe, brze grdosije sjekle su zavoje, grabile kotačima i po zemlji uz stazu. Na kraju, najbolja trojka izborila se za pobjedničko postolje – i nakon svake utrke i na kraju prvenstva. Impresivno je bilo već prvi dan, nakon druge od četiri utrke vožene na stazi Jarama, vidjeti trijumfalni dolazak pobjedničkog trojca pred publiku, pred obožavatelje, uz finalno razmetanje snagom i zabacivanje stražnjeg kraja kamiona. Prvi, drugi, treći, redom su se posložili pobjednički kamioni i vozači su se izvukli iz kabina opremljenih zaštitnim kavezom i mrežama. U zaštitnim kombinezonima stali su pred publiku, stisak ruke i zagrljaji padali su dok je još kaciga bila na glavi, štoviše, dok još nisu stigli ni posegnuti za kacigom. Pod onom vozača trećeplasiranog u drugoj utrci prvoga dana rasula se duga plava kosa. Jesmo li spomenuli da u ovom prvenstvu vozi i jedna žena? Za upravljačem grdosije broj 44, trkaćeg Iveco kamiona, Njemica je Stephanie Halm, Steffi. Zašto ne? Pa kamioni i žene dobar su spoj, iako, istina, rijedak.
– Želja mi je treće mjesto, iz sezone u sezonu, iz utrke u utrku samo želim biti na pobjedničkom postolju – već godinama govori Stephanie. Na kraju, kad su se zbrojili bodovi, Stephanie se ipak nije uspjela ponovno popeti na postolje. Bila je ukupno šesta. Kobna je na stazi Jarama za nju bila treća utrka, kad je zbog kvara na motoru iz njega u 11. zavoju iscurilo ulje. Osim što je taj kvar iz utrke izbacio Steffi Halm, s njom su iz utrke ispala još dva vozača, Clemens Hecker i Jose Eduard Rodrigues – vozili su blizu iza Steffina kamiona, nisu uspjeli izvesti dovoljno brz manevar da izbjegnu to ulje na stazi pa su izletjeli van. Pritom je jedan kamion, Heckerov, udario u bok drugoga, razbivši si vjetrobran i generalno napravivši veću štetu na svom kamionu broj 25, zbog čega nije mogao sudjelovati u četvrtoj utrci toga vikenda i ukupno posljednjoj u ovogodišnjem Europskom prvenstvu. Iz daljnjeg je natjecanja ispala i Stephanie jer je njezinu kamionu trebalo zamijeniti motor, a samo sat vremena – koliko su mehaničari imali na raspolaganju za taj opsežan posao – ipak je bilo premalo. No, jedina vozačica u ovom prvenstvu trkaćih kamiona – vozačica koja je svijet utrka kao desetogodišnjakinja upoznala kroz karting, sanjajući o formuli 1 – neće odustati od plana da se dočepa trećeg mjesta na pobjedničkom postolju. Trkaće kamione vozi od 2011. godine, još je dosta vremena i utrka ispred nje. Brzi divovi jure dalje, njihovi vozači i mehaničari imaju puno posla. Valja se spremiti za iduću sezonu Goodyear Europskog prvenstva trkaćih kamiona.