Biliće u Sabor!

Da se Slaven Bilić poželio baviti politikom i kandidirati za saborskog zastupnika, već je poslije utakmice s Englezima mogao u Londonu kupiti aktovku s kojom bi dolazio u Sabor. Nakon, ne pobjede, nego hrvatskog trijumfa na Wembleyju, Bilić bi sigurno bio kandidat s najvećim postotkom dobivenih glasova. Prvo, zato što je obnovio i uzdigao nacionalni ponos.

Drugo, zato što se potvrdio kao čovjek za pobjede, kao izuzetni lider sjajnog tima za pobjede.
Ako su naši političari gledali kako Bilić i njegova ekipa pobjeđuju napuhane engleske veličine, onda su te večeri i iz te pobjede mogli povući i neke pouke. Mogli su vidjeti da je čista i uvjerljiva pobjeda rezultat izvrsne timske igre i izuzetnog vođenja, sinergija uigranog tima i njegova izvrsnog lidera.

Pred tom je uzajamnošću engleski nogometni  imperijalni duh bio krotak, nemoćan, a potom i ponizan, predodređen jedino za poraz. Bila je to pobjeda znanja, rada i poštenja. Upravo ono što bi se doista, a ne samo kao prazna i neobvezujuća parola, trebalo nuditi na izborima – a poslije njih biti pretvoreno u realnost. Dosadašnja su stranačka predizborna i izborna obećanja mahom bila obećanje, ludom radovanje. Jedno se govorilo i zlatoustilo dok se glasače snubilo, a peto radilo kada ih se nasnubilo. Kao po onoj narodnoj: Dok te mamim, i medom te hranim, kad premamim, i kruha ti branim.

Znanje, radišnost i poštenje, kao elementarne osobine, trebale bi biti neporecive i kod naših vodećih stranaka. Njihova bi izborna pobjeda, kao i nogometaški plasman na Euro, tada bila ne samo logičan i razborit izbor nego i očekivani prirodni rezultat uloženog rada, stranačkih sposobnosti, iskazanog poštenja i političkog talenta.

Da bi se na izborima pobijedilo, to sve i nije nužno imati. Pa ni u nogometu. I Slaven Bilić i njegova ekipa mogli su se šlepati, mogli su čak i pobjeđivati, ali tada ne bi bili uvjerljivi i neporecivi, niti bi njihova pobjeda bila nacionalni trijumf. Ali politika, na žalost, nije nogomet. I nije sigurno da u njoj postoji ono što su Slaven Bilić, njegovi suradnici i njihovi igrači, unijeli u hrvatski nogomet: pošten odnos, timski rad, iskrenost, pozitivno liderstvo, nehinjeni patriotski zanos i optimizam.

Slaven je Bilić pokazao što može stručan i sposoban pojedinac, kakva je “uloga ličnosti u historiji” i kako se sastavlja ekipa za pobjede i stvara pobjednički duh. On je postao autoritet, ne obećanjima, bahatošću, šminkerajem i prepotencijom, nego radom, obzirnošću, pravednošću i znanjem. Od Bilića bi političari puno toga mogli naučiti. A s preuzetim ne gristi nokte kako će izbori završiti