Domaći čokoladni brendovi 2005. godine držali su 57 posto tržišta, a taj se udio do danas smanjio na 37 posto, pokazalo je istraživanje GfK. S druge strane, trgovačke su marke u tom sedmogodišnjem razdoblju povećale količinski udio sa 10 na 35 posto.
Bitka se vodi na najmanje četiri fronta: između domaćih i stranih brendova, između domaćih brendova i trgovačke marke, između stranih brendova i trgovačke marke, te između domaćih i stranih brendova zajedno protiv trgovačke marke. Dok neki proizvođači ne priznaju snagu trgovačkih marki i osporavaju njihove rezultate, neki su odlučili amortizirati njihov utjecaj tako što su ih počeli proizvoditi.
Promatrajući četiri jaka igrača, Kandit, Mikado, Dorinu i Milku, vidi se da svega 6 posto kupaca kupuje sva 4 brenda, 20 posto kupaca kupuje isključivo Dorinu, osam posto isključivo Milku itd. Kupci Dorine polovicu svojih potreba za čokoladnom tablom zadovoljavaju kupujući Dorinu, drugu polovicu "čokoladnog budžeta" raspoređuju na druge brendove. Slično se ponašaju i kupci Milke, dok kupci Mikada trećinu svog čokoladnog budžeta troše na Mikado.
Milka je u prvoj polovici 2012. rasla u volumenu i vrijednosti, a ključ uspjeha je između ostalog i privlačenje kupaca Dorine, kojoj je Milka zadala snažan udarac.
Hrvatske čokolade su u odnosu na kupovnu moć građana naprosto preskupe. Dorina od 80 grama stoji 2 kune više od Lidlove čokolade od 100 grama. Mudrome dosta.