Pretposljednji dan listopada 2012. godine Hrvatska elektroprivreda sklopila je ugovor o nabavi srednjonaponskih sklopnih blokova. Riječ je o standardnim uređajima koji se koriste za gradnju priključaka na elektroenergetsku mrežu i čija je upotreba planirana. Prvi natječaj, otvorenog tipa, poništen je nakon što su prispjele ponude ocijenjene previsokima.
Pristupilo se pozivnom natječaju – HEP je pozvao samo četiri tvrtke da dostave ponude. Od njih četiri, tri su – Brodometalurgija, Brodomerkur i Wellmax – iz Splita, a vlasnik Brodometalurgije bivši je direktor Brodomerkura. Najpovoljniju cijenu ponudila je upravo Brodometalurgija, inače bez prethodnih referenci u dobavljanju takve robe za HEP. Ipak, i ta ponuda bila je za oko 800 tisuća kuna skuplja od procijenjene vrijednosti natječaja – vrijednosti utemeljene na prethodno sklopljenim ugovorima.
Zaobišli Elcon
Pojednostavljeno rečeno, HEP je predmetnu robu platio gotovo 800 tisuća kuna više nego što je sam procjenjivao vrijednost. Ključno pitanje glasi: bi li cijena bila niža da su na natječaj bile pozvane i druge tvrtke – primjerice varaždinska tvrtka Elcon, koja ima dugogodišnje reference u prodaji srednjonaponskih prekidača HEP-u?
Na pitanje zašto, primjerice, ta tvrtka nije pozvana na natječaj, a Brodometalurgija – bez referenci – jest, iz HEP-a su odgovorili da nisu pozivali dugogodišnje partnere koji se nisu javili na prvi natječaj “jer je zaključeno da nisu zainteresirani, jer bi se u suprotnom javili i na prvi natječaj”, a postignutu cijenu proglasili nižom od tržišne.
Ipak, tek nekoliko mjeseci kasnije na velikom, 50 milijuna kuna vrijednom natječaju za nabavu iste robe jedan od pobjednika bio je i Elcon. Možda su ipak bili zainteresirani, da su dobili priliku podnijeti ponudu. Također, otvoreno je pitanje zašto se uopće sklapao posao na pozivnom natječaju u listopadu, ako su u kompaniji ionako planirali deset puta veći natječaj za nabavu iste robe dva mjeseca kasnije, s obzirom na to da je logično očekivati da će se uz veću količinu postići i niža jedinična cijena.
Poslovi poput opisanog sve se češće mogu uočiti u pregledima javne nabave HEP-a, a mogu se smatrati pouzdanim dokazom da nova uprava tog javnog poduzeća još nije uspjela u proklamiranoj namjeri uvođenja reda u sustav temeljem kojeg HEP svake godine troši više od 4 milijarde kuna.
Najpovoljniji iz BiH
U prošlosti kompanija je često bila žrtva nelojalnog poslovanja, karteliziranja dobavljača i jakog utjecaja trgovačkih tvrtki. Ti problemi često su bili posljedica nedovoljnog truda HEP-a da potakne konkurenciju među svojim dobavljačima i tako postigne niže cijene. Primjerice, potkraj siječnja kompanija je sklopila ugovor o nabavi betonsko-armiranih nogara.
Prihvaćena je ponuda varaždinske tvrtke Cotra, oko 500 tisuća kuna skuplja od procijenjene vrijednosti nabave. Bila je to jedina ponuda, pa je i prihvaćena. Na pitanje zašto je prihvaćena takva ponuda, iz HEP-a su odgovorili kako su jedan takav natječaj tijekom 2012. godine već poništili jer je stigla samo jedna ponuda. Utoliko i ta nabava, kao i ugovor s Brodometalurgijom, neosporno je zakonita, no teško se oteti dojmu da se radi o neracionalnostima.
Kako je moguće da HEP ne može naći više od jednog proizvođača za armirano-betonske nogare – proizvod koji se teško može okarakterizirati kao visokotehnološki? Da u HEP-u imaju problema s betonskim proizvodima pokazuje i slučaj nabave 44 tisuće betonskih stupova vrijednih sedamdesetak milijuna kuna.
Prvi natječaj za njihovu nabavu raspisan je prije godinu i pol, no nakon višekratnih izmjena do danas nije zaključen. Najpovoljniju ponudu kontinuirano šalje jedna trgovačka tvrtka sa stupovima bosanskohercegovačkog proizvođača i znatno niže cijene od domaćih tvrtki. U HEP-u su navodno skloniji da zaposle domaće tvrtke, no kako ako se betonski stup u Hrvatskoj ne može proizvesti po istoj cijeni koliko zajedno koštaju proizvodnja u BiH, transport u Hrvatsku i sva carinska davanja.
>> HEP otpušta 2000 radnika i plaća 450 milijuna kuna za otpremnine