Komunikacija je pojačana, ali i suradnja s donedavnim konkurentima

Donedavni konkurenti koji su bili usmjereni na svoj uspjeh u vremenima rastućeg tržišta, danas u vrijeme krize češće komuniciraju a velik broj njih spreman je i na suradnju, među tvrtkama i među osobama unutar istog sektora. Sudionici okruglog stola dolaze iz različitih sektora, a iznose primjere suradnje u svojoj branši koja se intenzivirala u krizi, dok postoje primjeri i onih kod kojih suradnje nedostaje, a pretežno je riječ o onima koji su prošlih godina imali izuzetno velik rast.

– Krizno vrijeme pojačalo je unutarsektorsku suradnju – priznaje Branko Kučan, izvršni direktor za upravljanje ljudskim potencijalima u tvrtki Farmal, iznoseći konkretnu suradnju svoje tvrtke i Plive. – S obzirom na to da je Pliva bila primorana ući u proces radikalnoga strateškog i organizacijskog restrukturiranja dio kojega je i kadrovsko restrukturiranje, pojavio se organizacijski višak od oko osamsto ljudi. Plivin odjel ljudskih resursa preuzeo je proaktivnu ulogu u zbrinjavanju tih ljudi ne samo kroz otpremnine nego i kroz konkretnu pomoć u pronalaženju kvalitetnog rješenja za nastavak karijere.

Na toj osnovi uspostavljena je direktna suradnja između dviju funkcija upravljanja ljudskim resursima čiji pozitivni rezultati se naziru ovih dana kada će, vjerujemo, biti završeni prvi kadrovski transferi na relaciji Pliva – Farmal. Dražen Nikolić, predsjednik uprave Raiffeisen Consultinga primjećuje da u zadnje vrijeme u sklopu konzultantskih poslova postoji sve više interesa za poslovima spajanja i zajedničkog nastupa na inozemnim tržištima.

– Mi danas imamo situaciju da na inozemnim tržištima ključne domaće tvrtke konkuriraju jedna drugoj što je apsurdno. Ne samo zbog gospodarske krize već i zbog izazova koji nas čekaju kada postanemo članica EU, projekti udruživanja oko sinergija radi povećanja naše konkurentske sposobnosti dobit će na važnosti. RBA je u cilju suradnje za lakše suočavanje s krizom pokrenula akciju “Prostor za preokret” u kojoj sudjeluje banka, njezini korporativni klijenti – stanograditelji i proizvođači namještaja.

– Akcija je počela kroz razgovor u krizi odnosno sagledavanjem problema koji bi se mogli dogoditi u sektoru visokogradnje, koji je bitan i ima snažan utjecaj na BDP. Taj koncept koji se na engleskom jeziku zove “Cooperatition” (cooperation + competition = cooperatition) stvorio je sinergijske učinke jer kada se uključe i ostale banke moglo bi se “zavrtjeti” 250 do 500 milijuna eura na tržištu nekretnina odnosno unutar visokogradnje, što će mnogima omogućiti preživljavanje – tvrdi Nikolić. Neki dan sličnu akciju pokrenula je i Erste Steiermarkische banka.

Udruživanje resursa
Konzultant Željko Perić pita se je li sada pojačana suradnja ili samo komunikacija među konkurentima. – Komunikacija je definitivno pojačana, no vjerujem da se pokreće i suradnja. Mogu navesti i vlastiti primjer. Mi smo fokusirani na savjetovanje u projektima akvizicija i spajanja i u zadnjevrijeme su nam dvije banke, koje su nam inače konkurenti, ponudile suradnju. U ovome slučaju radi se o velikom pomaku u razmišljanju, jer inicijativa ide od većega partnera prema manjem.

No mislim da nedostaje suradnje među velikim tvrtkama, da su svi više konkurenti, a da je premalo svijesti o tome da se može u isto vrijeme na nekim područjima surađivati, a na drugima konkurirati. Ja bih volio da nas kriza potakne u tom smjeru, da tvrtke češće udruže resurse (istraživanje i razvoj, distribucija, zajednički projekti...) ili se kapitalno povežu, posebno zbog skoroga ulaska u EU – kaže Perić.

Kučan izdvaja i međusektorsku suradnju na području ljudskih resursa pa je još prije nekoliko godina pokrenuta udruga menadžera ljudskih resursa pod imenom HR centar u kojoj je danas više od stotinu članova iz vrlo različitih organizacija i sektora otvorenih i spremnih surađivati, razmjenjivati informacije i pomagati si na razne načine, što krizna vremena samo dodatno potenciraju.

No isto tako se podsjeća da je pokušaja u poticanju i prakticiranju otvorenije suradnje među menadžerima ljudskih resursa različitih pa i konkurentskih organizacija bilo i prije, ali su rezultati takvih pokušaja bili prilično ‘mršavi’ jer su nas autarkični mentalni sklopovi i obrasci ponašanja gurali u smjeru nepovjerenja, zatvaranja, sebičnosti i nedijeljenja informacija te relevantnih iskustvenih saznanja vezanih uz to područje. Danas i ovdje situacija se u tom pogledu značajno mijenja.

 – Tek je, na žalost, krizno vrijeme probudilo u nama dimenziju socijalne osjetljivosti te smo napokon spremni otvoriti vrata i nekim tradicionalnim, gotovo proskribiranim vrijednostima kao što su solidarnost, spremnost za pomoć i podršku ljudima u suočavanju s egzistencijalnim problemima – komentira Kučan, tvrdeći da u kriznom ambijentu i komunikacijski kanali postaju otvoreniji i među ljudima i među organizacijama kako unutar istoga sektora, tako i među različitim sektorima.

Marin Hrešić, direktor riznice u Erste Steiermarkische banci potvrđuje i pojačanu komunikaciju u bankarskom sektoru, gdje se jedni drugima ‘povjeravaju’. Nije naravno riječ o dogovorima zbog krize, jer to i ne smijemo, ali vjerujemo da je bolje da si neke stvari koje prije nismo, jer smo se smatrali konkurencijom, sada otvoreno kažemo.

– Jedan aspekt koji je zanimljiv i koji smo zamijetili je produbljeni odnos banaka i njihovih klijenata. Koliko god situacija bila teška i problemi koji se moraju rješavati veći nego što je bio slučaj prijašnjih godina, toliko je istodobno veća spremnost za dogovor, prihvaćanje nekih rješenja koja se ranije nisu mogla staviti na stol, kako od strane banaka, tako i od strane klijenata. Ljudi su spremniji kročiti neutabanim stazama i tražiti rješenja izvan standardnih obrazaca ponašanja koji su primjereniji za rješavanje problema koji se nalaze na stolu u tom trenutku – komentira Nikolić.

Ima i loših primjera...
– Prije su banke trčale za klijentima, a sada se zbog krize situacija promijenila. A mi, ponajviše kolege u kreditnom dijelu, pokušavamo iskomunicirati da klijenti ostanu i budu zadovoljni te da im se pomogne. Možda to ostavlja dojam da takvo ponašanje nije s novim klijentima, no nije tako, nego se jednostavno više pažnje posvećuje postojećim klijentima – kaže Hrešić.

U sektorima koji su najviše procvali prethodnih godina ipak suradnja nije najbolja, pa je tako nedavno bio zamijećen ‘sukob’ pojedinih sudionika na tržištu kapitala.

– Kako mi kažemo na tržištu – kada vjetar puše i purani lete. No u krizi uvidjelo se da svi ne mogu preživjeti. I zato se javljaju ideje, što je normalno, jer je ljudima teško i žele pronaći izlaz kroz prodaju burze, što je razumljivo. Suradnja među sudionicima nije na vrijeme bila dobra da se riješi situacija – objašnjava Hrešić. O nedovoljno dobroj komunikaciji u sektoru građevine svjedoči i Dubravko Ranilović, direktor tvrtke Kastel.

– Kolač se smanjio, a zajednički model izlaska iz krize nije postavljen. Banke su se umiješale da bi spasile situaciju, pa se dogodilo da su neki ljudi u ‘privilegiranom’ položaju, a neki nisu. Svatko se i dalje bori za svoj dio kolača, a komunikacije ima samo tamo gdje je i prije postojala. O zajedničkom nastupu ili povezivanju se ne govori, ali tvrdi se da će kriza sve nas učiniti kvalitetnijima. I Nikolić se slaže da nakon ovih događaja tržište nekretnina nikada više neće biti isto jer će se više vrednovati kvaliteta i referenca stanograditelja, s obzirom na to da ih je bilo mnogo koji su “zalutali” u taj biznis.

– U dobrim vremenima rješavanje problema nije bilo u prvom planu. No sada kada je kriza, kada se kolač smanjio u svim sektorima, problemi poput sive ekonomije, zapošljavanja na crno, nelojalne konkurencije... smetaju puno više, postaju važni i o njima će konkurenti iz sektora više razgovarati. I to je dobro, jer se takvi problemi moraju riješiti. Iako bi bilo bolje i bezbolnije da ih se počelo rješavati u dobrim vremenima – kaže Perić.

– Nadam se da ovaj trend otvaranja, pokazivanja povjerenja i spremnosti na suradnju potaknut kriznim događanjima u organizacijama nije prolazna pojava te da s jenjavanjem i prevladavanjem krize neće ponovno ustupiti mjesto poslovičnoj autarkičnosti i sebičnosti. Vjerujem, drugim riječima, da će i u budućnosti prevladavati uvjerenje da time što smo spremni dati, podijeliti informacije, znanje ne gubimo nego svi skupa sinergično dobivamo – zaključuje Kučan.