Kriza Hrvatskoj donijela mogućnost povoljnijih kredita

Vlada RH uvela je u krizi sveobuhvatan ekonomski program. Netko bi ipak mogao reći da je trebalo prvo provesti strukturalne reforme. No, ovo je vrlo ambiciozan plan, prvo počinje javnim sektorom i njegovom reformom u smjeru učinkovitosti i ušteda – istaknuo je Zdravko Marić, državni tajnik Ministarstva financija, kad je na pitanje moderatora na konferenciji Euromoney morao priznati što je to njegova Vlada mogla učiniti drukčije u 2010.

Ostali su predstavnici državnih službi bili puno otvoreniji kad su posrijedi njihove ekonomije; Rasudan Kemularia, gruzijska zamjenica ministra financija, priznala je administrativnu neučinkovitost i visoku korupciju te groznu poreznu administraciju, njezin kolega iz Crne Gore Milorad Katnić nezadovoljan je rastom od tek 0,5 posto i niskim udjelom novih kredita, a Milorad Ćirić, državni tajnik srbijanskog Ministarstva gospodarstva, žali se na nezaposlenost od 19 posto, inflaciju i tečaj, odnos dinara i eura.

Marić, kao jedini predstavnik hrvatske državne administracije na konferenciji u Beču, na panelu o utjecaju krize u eurozoni na države u regiji, smatra da je donijela i nešto pozitivno.

U usporedbi s eurozonom, u kojoj je osnovni problem visok javni dug nekih zemalja, Hrvatskoj se popravila sposobnost da ostvari bolje uvjete zaduživanja na međunarodnom tržištu – uvjeren je Marić, premda bismo mogli polemizirati o tome koliko je pametno hvaliti se zaduživanjem ili boljim zaduživanjem nego prije.

Crnoj Gori, kojoj je euro službena valuta, donio je pak skuplje uvjete zaduživanja na međunarodnom tržištu, a da je kriza općenito poskupjela uvjete zaduživanja u regiji, u kojoj raste razina javnog duga, smatra i Radovan Jelašić, bivši guverner Narodne banke Srbije i sadašnji poslovni savjetnik UniCredita za srednju i jugoistočnu Europu.

U kojem je smjeru kriza utjecala na stav građana o priključenju EU, Marić nije decidirano odgovorio.

– Vidimo signale napretka u odnosu nekih zemalja prema priključenju Hrvatske EU. Kad dođe trenutak, provest ćemo referendum, mislim da će većina stanovnika biti za – neodređeno je prokomentirao.

No, regija još ima potencijala za ulaganja. Cristopher Marks, direktor za tržišta duga u BNP Paribasu, napominje da je velika prednost regije relativno jeftina i obrazovana radna snaga.

Ulaganja u Crnu Goru iz zapadne Europe lani su rasla, a udio ulaganja iz Italije iznosio je 20 posto. Talijanski Fiat investirao je milijardu eura u Srbiju, gdje je većina investicija inozemnog podrijetla.

– Model rasta kod nas je temeljen na priljevu kapitala, održivost ulaganja i produktivnost najvažnija je za strana ulaganja. Cijeloj regiji potrebna je strukturalna reforma, odnosno interna devalvacija troškova radne snage da bi se postigla konkurentnost – zaključio je Marić i poručio da naš model rasta, zasnovan na zaduživanju i ovisnosti o stranom kapitalu, nije održiv, a novi model rasta trebao bi biti temeljen na privatnim investicijama i industriji. Ipak, za velika ulaganja opet ovisimo o stranom kapitalu.

Zanimljivo je bio pitanje Richarda Ensora, Euromoneyjeva direktora i moderatora, u kojoj bi zemlji tražili posao da ga izgube u državnoj službi i kod sadašnjeg poslodavca. Dok bi predstavnica Gruzije izabrala Njemačku, Jelašić Crnu Goru, a Ćirić neku mediteransku zemlju, možda Portugal, Zlatko Marić bez mnogo promišljanja odlučio se za – Španjolsku. Ipak ima iskustva s javnim dugom.